FR-MONDE 10.5.DEMOKRATSKI DEFICIT U E.

FRANCUSKA LE MONDE 10. V. 2000. Kako izići iz teškoća i 'demokratskoga deficita'? "Budući da Europa dvoji o svojoj budućnosti i da se izazovi koji su pred njom postaju zamršeni, valja o tome razgovarati jednostavnim riječima: tim će se načelom voditi Jacques Chirac i Lionel Jospin u svom djelovanju, dok se Francuska priprema da 1. lipnja preuzme prijelazno predsjedateljstvo Unijom. Oni koji su od nastupa Predsjednika Republike u Chamberyju očekivali da će pokrenuti prilično zakočenu europsku dinamiku, bili su razočarani. G. Chirac je postao zagovornik 'građanske Europe' koja je bliska ljudima i razumljiva upravo zato što pitanja koja očekuju Francusku to nisu: europska obrana, proširenje Unije na istočnu i srednju Europu, reforma ustanova koja je uvjet bez kojeg se ne može provesti sve spomenuto, glavni su izazovi za budućnost Unije, ali isto tako teška pitanja. Prije gotovo godinu dana Europljani su izabrali svoje predstavnike u parlament u Strasbourgu, s rekordnim postotkom neodaziva koji je istaknuo razmjere 'demokratskog deficita'. Danas je manje od polovice njih sklono proširenju. Dakle, prijeko je potrebno da se što prije bolje 'izvješćuje' o Europi, ističući ono što g. Chirac zove 'Europa ljudi': razgovarajući o socijalnom dijalogu, o prehrambenoj sigurnosti, o okolišu, useljavanju i kulturi, možemo se nadati da ćemo rasvijetliti nužnost provedbe reforme ustanova. Takva je pedagogija to potrebnija što vlade ni u jednoj zemlji Unije više ne skrivaju sumnje u budućnost Europe. Prošlo je vrijeme pionirske borbenosti u izgradnji Europe, a institucijski uzorak prema kojemu smo se ravnali, mora se preispitati i prilagoditi. Nitko točno ne zna tko će što raditi u Uniji koja će jednom imati više od trideset članova. Odluka o proširenju donesena je na brzinu, u zanosu koji su potaknula nova očekivanja nakon pada Berlinskoga zida, priznaje sve veći broj europskih čelnika. No prekasno je da bismo se vratili natrag. (...) Tu je i izazov useljavanja. U tom se smislu opravdana sotonizacija Joerga Haidera čini kao stablo koje skriva šumu: istina je da u većini zemalja Unije postoji strah od masovnog doseljavanja jeftine radne snage. 'Ne bi bilo mudro poticati milijune radnika da doseljavaju u Zapadnu Europu gdje će htjeti ostati, jer su tu plaće pet do deset puta veće nego u njihovoj zemlji', napisali su nedavno Valery Giscard d'Estaing i Helmut Schmidt. Napokon, tu je i opasnost od paralize koja je nerazdvojiva od stvaranja velike Europe. To bi se pitanje trebalo riješiti na međuvladinoj konferenenciji (CIG) koju će Francuska morati sretno privesti kraju. Najvažnija su dva pitanja koja bi mogla biti lijek za blokadu zajedničkih ustanova: pitanje kvalificirane većine i pitanje 'pojačane suradnje'. Unija loše radi s petnaest članova; ona a priori neće biti jedinstvenija ni uspješnija kada udvostruči broj članica. Proglašavajući odlučivanje kvalificiranom većinom za pravilo, a jednoglasno odlučivanje iznimkom i smanjujući uvjete za 'pojačanu suradnju', tj. dopuštajući skupini zemalja da budu prethodnica na velikom broju područja, Unija se može riješiti tereta proširenja i stvoriti uvjete za napredak na putu integracije. CIG prividno tehničkim odlukama pokreće bitnu raspravu. Jer, pojavit će se dva tabora: s jedne strane oni koji žele više Europe, s druge, pristaše statusa quo. Ipak, takva će reforma samo naznačiti veliku raspravu o ponovnoj uspostavi ravnoteže među ustanovama. Kako podijeliti ovlasti između triju stupova, Vijeća, Povjerenstva i Parlamenta? Kako podijeliti uloge između Unije i vlada, između Europe i države? To su pitanja koja u ovom času muče Europu. Kroz razmišljanja europskih čelnika naziru se obrisi: supsidijarnost mora biti najveća krepost buduće Europe; ona mora biti gipkija i popustljivija, mora biti velika cjelina unutar koje će zajedno živjeti podskupovi ujedinjeni na temelju područne solidarnosti i želje za suradnjom na ovom ili na onom polju. Neki govore o Europi 's više brzina'. Drugi o 'čvrstoj jezgri', kao Valery Giscard d'Estaing i Helmut Schmidt koji se očituju za okupljanje oko područja eura te Jacques Delors koji brani zamisao o 'savezu država-naroda'. S obzirom na raznolikost zemalja- kandidata, kaže bivši predsjednik Povjerenstva, 'moramo imati realnije ciljeve za veliku Europu. Ako neki i dalje misle da je cilj imati političku cjelinu u federalnom obliku, tj. da treba jasno utvrditi ovlasti koje zadržava država, onda nam je potrebna prethodnica'", izvješćuje iz Bruxellesa Laurent Zecchini.