ŠV-LE TEMPS 10.5.PRIJEPOR NATO SRJ

ŠVICARSKA LE TEMPS 10. V. 2000. Doveden u pitanje NATO-ov ulov u Jugoslaviji "Godinu dana nakon rata na Kosovu, rezultati NATO-ova zračnog pohoda povod su za oprečna izvješća. U to je doba američki general Henry Shelton tvrdio da su zrakoplovi Sjevernoatlantskog saveza uništili 'oko 120 tenkova, gotovo 220 oklopnih transportera i 450 minobacača i komada topničkog naoružanja.' William Cohen, američki ministar obrane čak je izjavio: 'Ozbiljno smo onesposobili srpske vojne snage na Kosovu smanjivši upola njihovo topništvo i uništivši trećinu oklopnih vozila.' Prema pisanju najnovijeg broja američkog tjednika 'Newsweek', stvarnost je sasvim drugačija: NATO je sve u svemu uništio samo 14 od 120 tenkova koliko je službeno objavio, 18 lakih oklopnjaka i dvadesetak komada topničkog naoružanja i minobacača! Ukratko, rezultati su daleko od slavodobitne pobjede koja je izvojevana na nebu, bez ijednog izgubljenog pilota, oni su zapravo katastrofalni u vojnom smislu. Zbog toga se nameće pitanje može li se rat dobiti isključivo na visini od pet tisuća metara. Premda je, na koncu, politički cilj ostvaren: nakon 78 dana zračnih napada, snage Slobodana Miloševića povukle su se s Kosova. No dovodi se u pitanje i sam napis iz 'Newsweeka' koji se temelji na brižno 'pokopanom' izvješću US Air Forcea. Navode iz napisa odmah je porekao Pentagon koji ostaje pri prvotnoj procjeni (...). Ne želeći se očitovati o brojkama, profesor Keith Krause koji radi u Sveučilišnom institutu za međunarodna istraživanja, primjećuje ipak da 'vojske rado precjenjuju pogođene ciljeve i zadovoljavaju se površnim procjenama.' Tako su se nakon Zaljevskog rata brojke morale bitno smanjiti. Takvo je 'precjenjivanje' djelomice posljedica tehničkih razloga, ali i političkih čimbenika. Uz to što je stvarno teško popisati uništene ciljeve, tu je i potreba da se javnost uvjeri kako se 'neće zaglibiti u ratu', kaže Keith Krause. Zato su NATO-ovi službeni predstavnici bili u iskušenju da 'očituju pomalo usiljen optimizam' iznoseći postotke pogođenih ciljeva. Francuski izaslanik Francois Lamy, član povjerenstva za obavješćivanje o Kosovu, kaže u razgovoru za 'Le Figaro' kako se čini 'da je broj od petnaestak uništenih tenkova premalen, ali se isto tako ne može provjeriti točnost podataka koje je iznio NATO'. U isto vrijeme, 'New York Times' piše o zastrašujućoj 'nesposobnosti' pri izboru ciljeva. Kineske su vlasti uvijek smatrale da je bombardiranje njihova veleposlanstva u Beogradu, 7. V. 1999., bilo namjerno. Američki dnevnik, naprotiv, otkriva uznemirujuću podvalu koja je dovela do te 'pogrješke' koju je pratila 'loša procjena stanja na više razina'. Tako je SAD prije početka bombardiranja utvrdio samo 219 ciljeva, od čega je četvrtinu pogodio prvoga dana napadaja. Stanje je postalo tako teško da je general Michael Short, zapovjednik NATO-a za zračne operacije, sustavno isticao problem 'žestoko napadajući' svako jutro na videokonferenciji na kojoj su se okupljali NATO-ovi generali: 'Nedostaju mi ciljevi'. CIA, uvučena u pobješnjelu mašineriju, nije dovoljno pažljivo kontrolirala ciljeve koje su njezine službe predlagale, kaže 'New York Times'. Tako je časnik koji je odabrao kinesko veleposlanstvo vjerovao da je otkrio glavnu logističku bazu. (...) Ako se potvrde podaci iz 'New York Timesa', to neće biti prvi put da CIA načini tešku pogrješku. U vrijeme Zaljevskoga rata CIA je poslala bombardere da unište iračko obavještajno središte, dok je zapravo bila riječ o protuzračnom skloništu punom civila", piše Pierre Hazan.