AU 8.V.-DIE PRESSE-PUTIN

AUSTRIJA DIE PRESSE 8. V. 2000. Policajac kao predsjednik "Pompa i veliki protokolarni ceremonijal ne pripadaju stvarima koje bi Vladimiru Putinu trebale posebno biti na srcu, barem ne do sada. Odgovarajuće trijezno želio je obznaniti svoj jučerašnji zavjet kao drugi predsjednik postsovjetske Rusije. Očito se mnogo bolje osjeća u uskoj atomskoj podmornici nego u bajnim odajama Kremlja - i to nešto govori o njemu. No mnogo više od toga da je po postanku policajac - i još k tomu tajne službe - o čovjeku iz Petrograda i dalje se ništa ne zna. Putina će se dakle morati ponajprije prosuđivati po njegovim djelima. Jer vrlo mnogo pojedinosti o tomu što zapravo hoće, kako misli Rusiju izvući iz višestruke krize, do sada nije obznanio. Dvije se točke za sada ističu na njegovu popisu: oštrina kojom je najprije kao šef vlade a zatim kao nasljednik predsjednika Borisa Jeljcina vodio rat protiv Čečenije. Naravno, vjerovao je generalima koji su ga uvjerili da će to biti pohod od nekoliko tjedana, u najgorem slučaju mjeseci, dok pobunjenička kavkaska republika ne bude 'smirena'. Rusko se vodstvo teško prevarilo: bit će to dugotrajan, protugerilski rat koji se ne može dobiti vojnim sredstvima. Pri tomu se stanovništvo već sada pomirilo s time da se svakoga tjedna jedan, dva, tri desetaka ili čak više pocinčanih lijesova dovozi sa sjevernog Kavkaza na groblja u ruskim gradovima. Gdje je točka na kojoj će se uvidjeti da je danak u krvi mladih ljudi previsok i kad će se Putina moći suočiti s pitanjem: 'Zašto žrtvuješ naše očeve i sinove na Kavkazu?' Druga istaknuta točka u Putinovoj dosadašnjoj bilanci: novi je predsjednik očito sjajan politički taktičar koji izvrsno zna za svoju politiku iza kulisa mobilizirati parlamentarne većine. Godinama blokirani sporazumi o razoružanju i nadzoru naoružanja iznenada su bez većih teškoća prošli parlamentarne instancije. To bi Rusiju moglo osloboditi barem jednog problema koji je za Jeljcinove ere bio glavni čimbenik unutarnje političke nestabilnosti: stalna, razorna borba između egzekutive i legislative. Dakako, čak i za zdravu demokraciju uopće ne mora biti zdravo ako zakonodavna i izvršna sila uvijek vuku isto uže, kad dakle nedostaje uzajamni nadzor. A Rusija još nije demokracija zapadnoga kroja, a da se ne govori o njezinom zdravlju. Putin je postulirao da mu je u prvom redu stalo do 'diktature zakona'. Baš u relativno 'bezakonskoj' zemlji u kojoj bjesne korupcija i kriminal, u kojoj pravo jačega, bogatijega i bezobzirnijega ima veću težinu od općeg zakona - baš je u jednoj takvoj zemlji takva parola naravno veoma prikladna. Ali ako Putin uistinu želi pomoći da i u Rusiji prevlada pravo, mora se dosljedno okrenuti i protiv onih koji su ga 'proizveli', koji su mu pomogli da dođe na vlast, dakle u narodu duboko omraženim oligarsima koji su za nekoliko godina stekli bajoslovna bogatstva. Što dakle Putin želi? Djelomičan odgovor možda dat će sastav tima novoga premijera Kasjanova koji će biti poznat idućih dana. No ipak treba biti na oprezu kad zapadni promatrači opet na glave članova vlade zalijepe naljepnice 'liberalni' i 'reformisti'. Više nego ikad, za prosudbu ruskih interesa vrijedi: trebate ih raspoznati po njihovim djelima!" - zaključuje Burkhard Bischof.