IT-7.V.REPUBBLICA-EUROPOVELJA O PRAVIMA

ITALIJA LA REPUBBLICA 7. V. 2000. Europska povelja o pravima "U Europi se odvija rasprava koja gotovo i nema odjeka u Italiji, vjerojatno zato što ne izaziva velike strasti koje prate sve unutarnje nemire parlamentarnih miniskupina. (...) Govorim o nacrtu Povelje temeljnih prava Europske unije kojom se već mjesecima bavi jedno tijelo, gdje zajedno rade predstavnici Europskoga parlamenta, vlada i bruxelleskog Povjerenstva. Pothvat je ambiciozan, ima snažne političke implikacije i duboko simboličko značenje. Trebao bi označiti, pred očima sviju, i formalni prijelaz jedne Europe koja je do sada bila zamišljena poglavito kao gospodarski prostor na Europu kao prostor prava, dajući puni smisao i veliku dodatnu vrijednost europskom državljanstvu koje ima još nejasne obrise. (...( Ona postaje jedinstvena prigoda kako bi se pokazalo da gradnja Europe nije prekinuta nego, štoviše, odlučno kreće jednim putem koji više nego drugi može pridonijeti stvaranju zajedničkog identiteta, stavljajući u ruke građana snažne instrumente i tako učvršćujući povjerenje u Europu u jednoj fazi u kojoj izgleda da ova opasno slabi.(...) Kako bi se došlo do tog rezultata potrebno je pobijediti tri konzervativizma: nacionalni, sudski, socijalni. Nacionalni suverenitet biva izazvan u trenutku u kojemu se formalizira ovlast građana različitih država da ostvaruju prava napisana u jednom nadnacionalnom tekstu, te da se obraćaju europskim sudovima protiv njihovih kršenja. (...) Tako bi se došlo do jednog teksta koji bi bio bogatiji od bilo kojeg drugog, rezultat jedinstvenog rada, snažnog simbola Europe koja traži svoj temelj u vrijednostima proizišlim iz obnovljenog promišljanja značenja temeljnih prava. Toj potrebi za eksplicitnom potvrdom zajedničkih vrijednosti očito nisu tuđa ni nedavna austrijska zbivanja. Ako priznanje i poštivanje prava postanu sam temelj legitimiteta Europske unije, očito je da radi nijekanja samo jednog od tih prava neka zemlja gubi pravo da u potpunosti bude dijelom Unije. Da je to smisao i doseg dan Povelji, pokazuje i činjenica da u njezinoj pripremi sudjeluju, kao promatrači, predstavnici zemalja kandidata za ulazak u Uniju, koji ovisi i o pristajanju na novu Povelju. Neće biti dovoljno, dakle, poštovati gospodarske i monetarne parametre da bi se ušlo i ostalo u Uniji. Bit će potrebno zadovoljiti i uvjete na području prava. Na taj se način ne dodaje samo još parametara onima već postojećim. Nalazimo se pred promjenom uvjeta za ulazak u Uniju. Novost je radikalna. Upravo iz tih razloga otpori su veliki. Politički će biti teško kazati ne Povelji o pravima, tome da ona postane kriterij za usporedbu i ocjenu ponašanja različitih zemalja Unije. I tu nacionalni konzervativizam stupa u savez s pravosudnim konzervativizmom, koji sugerira cijeli niz prigovora. Ne postoji li možda rizik da se Povelja iskoristi kako bi se na neprikladne načine proširilo nadležnosti Unije? Ne dira li se u predmete rezervirane za države? Je li moguće zamisliti Povelju o pravima, koja ima nedvojbenu ustavnu vrijednost, bez neke države ili naroda na koje se odnosi? Javlja se želja da se odgovori: ne ostaje li i euro, valuta bez države, neshvatljiva anomalija ako se nastavlja razmišljati u kategorijama koje upravo rad na Europi mijenja? (...) Savez između nacionalnog i pravosudnog konzervativizma nudi idealan teren za socijalni konzervativizam. Članci oko kojih se nakuplja najviše otpora, zapravo su oni koji se odnose na ekonomska i socijalna prava. (...) Svi predstavnici desetaka organizacija europskog civilnog društva, koji su bili saslušani u Bruxellesu prošloga tjedna, upravo su na taj skup problema stavili naglasak, , opravdano smatrajući neupitnim puno priznanje tradicionalnih civilnih i političkih prava. Neki sadržaj koji bi zanemario taj zahtjev, duboko ukorijenjen u europskom javnom mišljenju, pretvorio bi se u strašan bumerang, i narušio bi povjerenje u Europu. (...) O svemu tome, vjerujem, trebalo bi raspravljati u Italiji krećući od jednog jednostavnog razmišljanja. Obećanje o pravima je dano. Ne poštovati ga bilo bi jednako javnom objavljivanju neuspjeha. Može li se Europa izložiti tom riziku? Ili treba iskoristi prigodu Povelje, ne da bi nametnula svoj model, nego da cjelokupnost prava smjesti u dimenziju u skladu s vremenima i očekivanjima", piše Stefano Rodota.