IT-7.V.-CORRIERE- FEDWRALIZACIJA ITALIJE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 7. V. 2000. Nacionalna vlada stvarna slaba karika "(...) Izborima 1994. Italija je ostvarila, u stvaranju vlade, ono što je po Popperu oblježje demokracije: miran i uređen način da se oduzme vlast onome tko je drži. Tada se kod nas dogodio složen prijelaz s političkog sustava temeljenog na jednoj stranci (kod nas: koaliciji) na demokraciju s mogućnošću mijenjanja (koalicija). Za svaki politički sustav to je pravi prijelaz u zrelo doba, teško sazrijevanje. (...) Popperov uvjet određuje što je demokratski režim, ali ne još i režim dobrog upravljanja. A demokracija je krhka ako ne proizvodi dobru vladu. U Italiji, kao i u gotovo svim europskim zemljama, život građana i tvrtka odvija se pod okriljem četiri razine upravljanja: općinskom, regionalnom, zemaljskom, europskom. Svaka od njih ima važne nadležnosti i raspolaže odgovarajućim ovlastima za njihovo provođenje. Svaka od njih (i bruxellesko Povjerenstvo) dobiva svoju dužnost procedurom u kojoj volja izražena glasovanjem ima težinu. Od četiri karike koje tvore sustav vladanja, ona zemaljska je najvažnija. Ona obavlja, zapravo, temeljne funkcije države i subjekt je preko kojega zemlje članice djeluju u Europskoj uniji. Tako je posvuda, pa i tamo gdje je državna struktura federalna i daje posebno široke ovlasti lokalnim upravama. U Italiji je zemaljska karika sustava vladanja, osim što je najvažnija, i najslabija. A uz skori prijelaz Italije na federalno ustrojstvo ta slabost riskira da se pogorša i teško našteti samim lokalnim upravama. Rađanje stabilnih regionalnih vlada, sposobnih djelovati u kontinuitetu i s vrlo širokim nadležnostima, čini još žurnijim da se osnaži zemaljska karika u lancu upravljanja. Ne radi se samo o postizanju ravnoteže između centra i periferije. Radi se o činjenici da, kako bi bile djelotvorne, lokalne vlasti imaju potrebu da djelotvorno radi i središnja državna vlast. U federalnom uređenju različite razine vlasti su komplementarni, a ne altenrantivni, dijelovi jedinstvene države. Gradonačelnici su već iskusili teškoće u ostvarivanju svojih programa kada je središnja vlast spora u odlučivanju, bez privremenog obzora potrebnog kako bi se odredile dugoročne akcije i stalno ometana borbom za ostankom. Predsjednici regija ubrzo će imati isto iskustvo. Kao danas općine, tako će i regije otkriti koliko provedbe njihovih programa ovise o suradnji s Rimom. Jednako kao i općine, okrit će da je u Bruxellesu rimska vlast ta koja se mora boriti za njih, da to ne mogu izravno činiti one. Slabost nacionalne vlade godinama je najozbiljnija zapreka djelotvornoj nazočnosti Italije u Europi; ministri republike često imaju previše rimskih briga da bi mogli posvetiti Europi potrebno vrijeme. Povjerenstvo i ministri drugih zemalja, s druge strane, znaju da je nazočnost talijanskoga kolege za stolom najkraća i uvijek nesigurna; važne se igra stoga često odvijaju bez njih. Izborna materija je stručna i složena; pojedinosti koje najvećem broju promiču mogu predstavljati jako veliku razliku. U tom području promaknuće birača u zakonodavca je neka vrsta prijevare. Kroz referendum birač najviše može ukidati zakone ili izraziti nezadovoljstvo, i to je učinio već dva puta. Zadaću pisanja zakona koje snaže slabu kariku zemaljske vlade mogu obaviti samo političke stranke i sam parlament. Nakon referenduma će se zadaća vratiti njima. Građanin se želi nadati da ta zadaća neće još jednom biti zanemarana", piše Tommaso Padoa-Schioppa.