IT-E-integracije-federealizam-izbori IT-7.V.-CORRIERE- FEDWRALIZACIJA ITALIJE ITALIJACORRIERE DELLA SERA7. V. 2000.Nacionalna vlada stvarna slaba karika"(...) Izborima 1994. Italija je ostvarila, u stvaranju vlade, ono što je po
Popperu oblježje demokracije: miran i uređen način da se oduzme vlast onome tko je drži. Tada se kod nas dogodio složen prijelaz s političkog sustava temeljenog na jednoj stranci (kod nas: koaliciji) na demokraciju s mogućnošću mijenjanja (koalicija). Za svaki politički sustav to je pravi prijelaz u zrelo doba, teško sazrijevanje. (...)Popperov uvjet određuje što je demokratski režim, ali ne još i režim dobrog upravljanja. A demokracija je krhka ako ne proizvodi dobru vladu.U Italiji, kao i u gotovo svim europskim zemljama, život građana i tvrtka odvija se pod okriljem četiri razine upravljanja: općinskom, regionalnom, zemaljskom, europskom. Svaka od njih ima važne nadležnosti i raspolaže odgovarajućim ovlastima za njihovo provođenje. Svaka od njih (i bruxellesko Povjerenstvo) dobiva svoju dužnost procedurom u kojoj volja izražena glasovanjem ima težinu.
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
7. V. 2000.
Nacionalna vlada stvarna slaba karika
"(...) Izborima 1994. Italija je ostvarila, u stvaranju vlade, ono
što je po Popperu oblježje demokracije: miran i uređen način da se
oduzme vlast onome tko je drži. Tada se kod nas dogodio složen
prijelaz s političkog sustava temeljenog na jednoj stranci (kod
nas: koaliciji) na demokraciju s mogućnošću mijenjanja
(koalicija). Za svaki politički sustav to je pravi prijelaz u zrelo
doba, teško sazrijevanje. (...)
Popperov uvjet određuje što je demokratski režim, ali ne još i režim
dobrog upravljanja. A demokracija je krhka ako ne proizvodi dobru
vladu.
U Italiji, kao i u gotovo svim europskim zemljama, život građana i
tvrtka odvija se pod okriljem četiri razine upravljanja:
općinskom, regionalnom, zemaljskom, europskom. Svaka od njih ima
važne nadležnosti i raspolaže odgovarajućim ovlastima za njihovo
provođenje. Svaka od njih (i bruxellesko Povjerenstvo) dobiva
svoju dužnost procedurom u kojoj volja izražena glasovanjem ima
težinu.
Od četiri karike koje tvore sustav vladanja, ona zemaljska je
najvažnija. Ona obavlja, zapravo, temeljne funkcije države i
subjekt je preko kojega zemlje članice djeluju u Europskoj uniji.
Tako je posvuda, pa i tamo gdje je državna struktura federalna i
daje posebno široke ovlasti lokalnim upravama. U Italiji je
zemaljska karika sustava vladanja, osim što je najvažnija, i
najslabija. A uz skori prijelaz Italije na federalno ustrojstvo ta
slabost riskira da se pogorša i teško našteti samim lokalnim
upravama.
Rađanje stabilnih regionalnih vlada, sposobnih djelovati u
kontinuitetu i s vrlo širokim nadležnostima, čini još žurnijim da
se osnaži zemaljska karika u lancu upravljanja. Ne radi se samo o
postizanju ravnoteže između centra i periferije. Radi se o
činjenici da, kako bi bile djelotvorne, lokalne vlasti imaju
potrebu da djelotvorno radi i središnja državna vlast. U federalnom
uređenju različite razine vlasti su komplementarni, a ne
altenrantivni, dijelovi jedinstvene države.
Gradonačelnici su već iskusili teškoće u ostvarivanju svojih
programa kada je središnja vlast spora u odlučivanju, bez
privremenog obzora potrebnog kako bi se odredile dugoročne akcije i
stalno ometana borbom za ostankom. Predsjednici regija ubrzo će
imati isto iskustvo. Kao danas općine, tako će i regije otkriti
koliko provedbe njihovih programa ovise o suradnji s Rimom. Jednako
kao i općine, okrit će da je u Bruxellesu rimska vlast ta koja se
mora boriti za njih, da to ne mogu izravno činiti one. Slabost
nacionalne vlade godinama je najozbiljnija zapreka djelotvornoj
nazočnosti Italije u Europi; ministri republike često imaju
previše rimskih briga da bi mogli posvetiti Europi potrebno
vrijeme. Povjerenstvo i ministri drugih zemalja, s druge strane,
znaju da je nazočnost talijanskoga kolege za stolom najkraća i
uvijek nesigurna; važne se igra stoga često odvijaju bez njih.
Izborna materija je stručna i složena; pojedinosti koje najvećem
broju promiču mogu predstavljati jako veliku razliku. U tom
području promaknuće birača u zakonodavca je neka vrsta prijevare.
Kroz referendum birač najviše može ukidati zakone ili izraziti
nezadovoljstvo, i to je učinio već dva puta. Zadaću pisanja zakona
koje snaže slabu kariku zemaljske vlade mogu obaviti samo političke
stranke i sam parlament. Nakon referenduma će se zadaća vratiti
njima. Građanin se želi nadati da ta zadaća neće još jednom biti
zanemarana", piše Tommaso Padoa-Schioppa.