US WT 3. V. BERING

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 3. V. 2000. Ujedinjena Europa? Helle Bering piše iz Kopenhagena: "(...) Socijalizam se ovdje pokušava prilagoditi novom gospodarstvu, internetu, globalizaciji - i euru. Zaista je iznenađujuće vidjeti ministra financija Mogensa Lykketofta, koji izgleda upravo kao da je pri rođenju odvojen od Trockog (ta sličnost sigurno nije slučajna), kako uzdiže vrline eura. 'Ne dopustite nikom da vam kaže kako postoji tajni čarobni put natrag u Dansku iz prošlosti', zagrmio je on. Budućnost, Europa; o tome se radi. Na Novu godinu 1999., 11 od 15 europskih zemalja članica postale su zonom eura. Danska je, zajedno s Velikom Britanijom i Švedskom, odbila sudjelovanje; Grčka nije uspjela ispuniti ekonomske uvjete. Ovog je proljeća, međutim, vođa socijaldemokrata, premijer Poul Nyrup-Rasmussen, odredio nadnevak danskog referenduma za priključenje euru - 22. rujna. Ishod će biti važan ne samo za 5 milijuna Danaca. S velikim će ga zanimanjem pratiti i u Velikoj Britaniji. Premijer Tony Blair i sam razmišlja o odabiru trenutka za održavanje referenduma. Ne događa se prečesto da televizijski tim BBC-a prati godišnji sastanak izvršnog vijeća danskih socijaldemokrata, koji su tijekom vikenda dali blagoslov premijerovu zalaganju za euro. Pretpostavka je da će Danci poslužiti kao primjer drugima. A to će zauzvrat imati utjecaj na budućnost europskih integracija, projekt prema kojemu obični Europljani širom kontinenta i dalje imaju podvojene osjećaje. Kažu li Danci 'ne' euru, neće to biti prvi put da koče europske integracije. Po prirodi sumnjičavi Danci nikad nisu imali povjerenja u motive 'onih dolje u Bruxellesu'. Godine 1992., oni su iznenadili sve (pa i sebe same) glasujući protiv ugovora iz Maastrichta, što je izazvalo val sumnji i u drugim europskim zemljama. (...) Sljedeće godine, nakon što su dogovorili odstupnicu za četiri odredbe Maastrichta koje su smatrali prenametljivima, Danci su opet glasovali, i ovaj put rekli 'da'. Sad su možda opet prionuli poslu. Određena nervoza značajka je vladine kampanje - i to s dobrim razlogom. Prošlog tjedna, ispitivanje javnog mnijenja pokazalo je da 46% ispitanika zagovara euro, 44% je protiv, a 10% neodlučnih. Politički krajolik do neke mjere nalikuje britanskom i njemačkom. Za euro se zalažu vladajući socijaldemokrati (iako uz određena razilaženja u redovima). Tako je i s centrom i s desnicom, čak i ako je potpora u najmanju ruku mlačna. Kao što je to vođa konzervativne stranke izrazio: 'Ne bi bio kraj svijeta glasuju li Danci protiv.' Euru se čvrsto protive krajnja ljevica i krajnja desnica, posebno protudoseljenički orijentirana stranka danskog naroda, koja je 9. travnja (na dan kad je nacistička Njemačka 1940. zauzela Dansku) vodila kampanju pod transparentom 'za krunu i domovinu', što je posebno razljutilo vladu. Dok proeuropska strana, uključujući sindikate, uvjerava građane u gospodarski razvoj i poslove, druga strana upozorava na gubitak suvereniteta i nacionalnosti. Obje se strane međusobno optužuju za širenje panike i najprljaviju kampanju koju čovječanstvo pamti. Vladu posebno zabrinjava mogućnost inozemnog miješanja, što bi se moglo osvetiti. Nedavno je ministrica gospodarstva Marianne Jelved molila članove Europskog parlamenta da zadrže svoja stajališta za sebe, prisjećajući se, bez sumnje, kako je pojavljivanje povjerenika Jacquesa Delorsa na danskoj televiziji prije glasovanja 1992. porazno utjecalo na javno mnijenje. Promatrajući sve to, može se nagađati da je tužan spektakl još uvijek opadajućeg eura dio objašnjenja za oklijevanje. Tijekom proteklih 17 mjeseci, euro je izgubio 22% svoje vrijednost u odnosu na dolar. Europska središnja banka povećala je kamatne stope, ali to nije utjecalo na pad eura. Međutim, budući da je danska valuta ionako vezana uz euro, središnja banka u Kopenhagenu nema mnogo izbora nego da se prilagodi kad Europska središnja banka nešto poduzme; sadašnja monetarna neovisnost pomalo je iluzorna. (...) Nadalje, pad eura bio je dobar za europske izvozne proizvode. On je pomogao pokrenuti gospodarski rast, za koji se ove godine očekuje da će prijeći 3%. Dance mnogo više uznemiruje ono što se nedavno dogodilo Austrijancima kad su odabrali vladu koju ostatak smatra sramotnom. Možda nema mnogo simpatije prema stajalištima Joerga Haidera, no stajalište 'velikog brata' prema manjim zemljama, kakvo su zauzele zemlje Europske unije, zasigurno izjeda i moglo bi u naletu nacionalizma okrenuti danski referendum protiv eura. Ta se dva pitanja jednostavno ne mogu odvojiti. Loše je izabran i trenutak niza preporuka danskoj vladi o oporezivanju i socijalnoj politici, koje su krajem travnja stigle iz Europskog povjerenstva i Europske središnje banke. Preporuke su zapravo bile savršeno razumne, no u načelu su prkosile tvrdnji da članstvo u euru ne znači prisniju gospodarsku suradnju, što naravno znači. U tome se i sastoji čitava zamisao. Mjesečni sastanci ministra financija 11 zemalja eurozone, koji se održavaju iza zatvorenih vrata, već izazivaju osjećaj izostavljenosti kod ostatka zemalja. S globalnim trendovima dolarizacije ili većih valuta, male valute poput danske krune ostat će po strani, budu li stajale same. Ti su dani vjerojatno gotovi. To ne znači da manje zemlje neće morati ljubomorno čuvati svoja prava suverenosti i pravo veta u Europskoj središnjoj banci i drugim ustanovama. Tu ravnotežu neće biti lako pronaći."