FR-LE MONDE 3.5.LEVY I KOSOVO

FRANCUSKA LE MONDE 3. V. 2000. Kosovo iza zastora revizionizma "U broju 109 časopisa 'Le Debat' (rasprava, op. prev.), Elisabeth Levy, suradnica tjednika 'Marianne' poziva nas da se 'zapitamo kako su tisak i glasila pratili rat na Kosovu'. Pokušavajući nas uvesti u vrlo sumnjivu filozofiju povijesti: iznimna 'zamršenost' prilika u tom dijelu bivše Jugoslavije koja je ono što jest, kao i očita nemogućnost da se na temelju 'djelomičnih podataka' (čest izraz) kojima raspolažu promatrači utvrdi točno stanje kada je riječ o pretrpljenim gubicima i zločinima koje su počinili jedni i drugi sudionici u ratu, ona se zadovoljava jednostavnom tvrdnjom: 'Jedino što znamo jest da ne znamo'. Brzo se otkriva da je prividni zdravi smisao takve suzdržanosti i opreza samo nepristojna vanjština za brkanje činjenica i za vraćanje ugleda u 'različitim javnostima' zločina koje je Srbija počinila na Kosovu u zadnjem desetljeću, a napose nakon 1998. (...) Hvaleći hladnokrvnost i nepristranost, Elisabeth Levy želi napose obezvrijediti prijeko potreban novinarski rad u okolnostima poput onih koje su vladale na Kosovu u jeku etničkog čišćenja (...). Pod izlikom da upozorava na moguće netočnosti tiska koji je ponesen događanjima i sklon da podlegne pred čarima užasa, Elisabeth Levy ponovno pokreće mehanizam čiji je krajnji cilj brukanje, banaliziranje i, na koncu, nijekanje zločina koje je Beograd počinio na Kosovu od 1990. do 1999. Javlja se revizionizam čija podvala nije u tome da izravno niječe činjenice, već podupire ozračje opće sumnjičavosti kada je riječ o svjedocima, žrtvama i prikazu onog što se dogodilo. (...) Kad su jednom dovedeni u pitanje svi oni, svjedoci i pripovjedači, koji ne mogu dopustiti da 'tragična' povijest zaboravi zločin, kada se jednom raširi sumnja u mogućnost istinitog prikaza događaja, sve postaje moguće. To pokazuje i krivotvorenje, lažno izvješćivanje i gubitak veze sa stvarnošću o čemu svjedoči Elisabeth Levy, nakon mnogih drugih (Regis Debray, Noam Chomsky, 'Le Monde diplomatique'...). (...) Pouka o novinarskoj objektivnosti koju nam je dala Elisabeth Levy nije bila nepristrana: ona je u biti drugo ime za filozofiju povijesti koja ne želi imenovati tlačenje i nepravdu, koja želi pronaći opravdanje za tlačitelje i koja sve nastoji prepustiti suverenosti država, kakvi god bili zločini i barbarstva koja se čine u njihovo ime, i ne želi popustiti pred težnjom naroda da žive u slobodi, da odbace svakodnevna poniženja; da sve prepuste 'zakonitosti' sadašnje vlasti kakva god ona bila, a ništa pravu naroda da se odupru onome tko ih tlači. (...)", pišu Alain Brossat, Muhamedin Kullashi, Jean-Yves Potel, predavači na sveučilištu Pariz VIII.