FR-YU-novinari-Oružani sukobi-Glasila/mediji FR-LE MONDE 3.5.LEVY I KOSOVO FRANCUSKALE MONDE3. V. 2000.Kosovo iza zastora revizionizma"U broju 109 časopisa 'Le Debat' (rasprava, op. prev.), Elisabeth Levy, suradnica tjednika
'Marianne' poziva nas da se 'zapitamo kako su tisak i glasila pratili rat na Kosovu'. Pokušavajući nas uvesti u vrlo sumnjivu filozofiju povijesti: iznimna 'zamršenost' prilika u tom dijelu bivše Jugoslavije koja je ono što jest, kao i očita nemogućnost da se na temelju 'djelomičnih podataka' (čest izraz) kojima raspolažu promatrači utvrdi točno stanje kada je riječ o pretrpljenim gubicima i zločinima koje su počinili jedni i drugi sudionici u ratu, ona se zadovoljava jednostavnom tvrdnjom: 'Jedino što znamo jest da ne znamo'.Brzo se otkriva da je prividni zdravi smisao takve suzdržanosti i opreza samo nepristojna vanjština za brkanje činjenica i za vraćanje ugleda u 'različitim javnostima' zločina koje je Srbija počinila na Kosovu u zadnjem desetljeću, a napose nakon 1998. (...)Hvaleći hladnokrvnost i nepristranost, Elisabeth Levy želi napose obezvrijediti prijeko potreban novinarski rad u okolnostima poput
FRANCUSKA
LE MONDE
3. V. 2000.
Kosovo iza zastora revizionizma
"U broju 109 časopisa 'Le Debat' (rasprava, op. prev.), Elisabeth
Levy, suradnica tjednika 'Marianne' poziva nas da se 'zapitamo kako
su tisak i glasila pratili rat na Kosovu'. Pokušavajući nas uvesti u
vrlo sumnjivu filozofiju povijesti: iznimna 'zamršenost' prilika u
tom dijelu bivše Jugoslavije koja je ono što jest, kao i očita
nemogućnost da se na temelju 'djelomičnih podataka' (čest izraz)
kojima raspolažu promatrači utvrdi točno stanje kada je riječ o
pretrpljenim gubicima i zločinima koje su počinili jedni i drugi
sudionici u ratu, ona se zadovoljava jednostavnom tvrdnjom:
'Jedino što znamo jest da ne znamo'.
Brzo se otkriva da je prividni zdravi smisao takve suzdržanosti i
opreza samo nepristojna vanjština za brkanje činjenica i za
vraćanje ugleda u 'različitim javnostima' zločina koje je Srbija
počinila na Kosovu u zadnjem desetljeću, a napose nakon 1998.
(...)
Hvaleći hladnokrvnost i nepristranost, Elisabeth Levy želi napose
obezvrijediti prijeko potreban novinarski rad u okolnostima poput
onih koje su vladale na Kosovu u jeku etničkog čišćenja (...). Pod
izlikom da upozorava na moguće netočnosti tiska koji je ponesen
događanjima i sklon da podlegne pred čarima užasa, Elisabeth Levy
ponovno pokreće mehanizam čiji je krajnji cilj brukanje,
banaliziranje i, na koncu, nijekanje zločina koje je Beograd
počinio na Kosovu od 1990. do 1999.
Javlja se revizionizam čija podvala nije u tome da izravno niječe
činjenice, već podupire ozračje opće sumnjičavosti kada je riječ o
svjedocima, žrtvama i prikazu onog što se dogodilo. (...)
Kad su jednom dovedeni u pitanje svi oni, svjedoci i pripovjedači,
koji ne mogu dopustiti da 'tragična' povijest zaboravi zločin, kada
se jednom raširi sumnja u mogućnost istinitog prikaza događaja, sve
postaje moguće. To pokazuje i krivotvorenje, lažno izvješćivanje i
gubitak veze sa stvarnošću o čemu svjedoči Elisabeth Levy, nakon
mnogih drugih (Regis Debray, Noam Chomsky, 'Le Monde
diplomatique'...). (...)
Pouka o novinarskoj objektivnosti koju nam je dala Elisabeth Levy
nije bila nepristrana: ona je u biti drugo ime za filozofiju
povijesti koja ne želi imenovati tlačenje i nepravdu, koja želi
pronaći opravdanje za tlačitelje i koja sve nastoji prepustiti
suverenosti država, kakvi god bili zločini i barbarstva koja se
čine u njihovo ime, i ne želi popustiti pred težnjom naroda da žive u
slobodi, da odbace svakodnevna poniženja; da sve prepuste
'zakonitosti' sadašnje vlasti kakva god ona bila, a ništa pravu
naroda da se odupru onome tko ih tlači. (...)", pišu Alain Brossat,
Muhamedin Kullashi, Jean-Yves Potel, predavači na sveučilištu
Pariz VIII.