ZAGREB: IZLOŽBA O OBLJETNICAMA ERICHA FROMMA

ZAGREB, 3. svibnja (Hina) - Erich Fromm jedan je od najčitanijih, ali i najzaboravljanijih mislilaca XX. st. Njegova djela prevedena su na desetke jezika i objavljena u višemilijunskim nakladama. Frommu u spomen i povodom dviju obljetnica - 100 godina od njegova rođenja i dva desetljeća od smrti, danas je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu otvorena izložba djela Ericha Fromma. Na socijalno-filozofsku dimenziju njegova djela podsjetio je dr. Gvozden Flego, dok je dr. Muradif Kulenović govorio o Frommovu mjestu u povijesti psihoanalize.#L# U predvorju NSK-a izložena su odabrana Frommova djela tiskana za njegova života, kao i posthumno objavljene knjige. Uz Frommova sabrana djela u 12 knjiga objavljena na hrvatskomu jeziku, iz riznice NSK tu su i knjige odjeka Frommova djela u svijetu i Hrvatskoj. Posebnost izložbe čine pak knjige koje je Erich Fromm s posvetom darovao svojemu prijatelju istaknutomu hrvatskom filozofu Gaji Petroviću, a koje je za ovu izložbu NSK posudila supruga pokojnoga filozofa. Naglašena je i uloga koju je prvi prevoditelj Frommovih knjiga na hrvatski jezik Hrvoje Lisinski imao za percepciju djela toga mislioca u Hrvatskoj. Koja su to glavna teorijska mjesta zbog kojih je i danas aktualno Frommovo shvaćanje čovjeka i koliko je relevantna njegova teorija o biofilnosti ljudskoga bića nasuprot nekrofilnosti. Dio odgovora na ta pitanja punudio je danas dr. Gvozden Flego, jedan od 12 urednika Sabranih djela Ericha Fromma. U posljednja dva desetljeća, rekao je Flego, Fromma su mnogi zaboravili, ali ne i papa Ivan Pavao II. koji je ovoga 1. svibnja parafrazirao temeljnu Frommovu misao - nije važno što si i koliko imaš već kakav si čovjek. A za Fromma, čovjek je istodobno sačinjen od umne i afektivne komponente što su, po njemu, dva različita aspekta istoga, podsjetio je Flego. Ali čovjek funkcionira i u društvu u intersubjektivnim spoznajama, a taj je društveni karakter čovjeka po Frommu rezultat psihičkih orijentacija kojima društvo kanalizira psihičke karaktere svojih članova. Tako je za Fromma destruktivnost uvjetovana konkurencijom i borbom za opstanak i karakterizira visoko razvijne industrijske civilizacije. Nekrofilija je pak, dometnuo je Flego, korak dalje, što Fromm tumači specifičnim odnosom prema neživome što je najbliže terminima iz klasične psihijatrije - obožavanju robe i novca. Izlaz iz takvog antihumanističkoga načina ljudskoga življenja, Fromm vidi u kritičkomu mišljenu za koje pragmatički smatra da čovječanstvu treba otvoriti nove mogućnosti. Jer, podsjeća Flego, kritika je za Fromma korektiv postojećega i dinamična komponenta ljudskoga uma. U holističkom pak smislu kritička misao je za Fromma i prvi korak u mijenjanju okolnosti ljudskoga bivstvovanja. Govoreći o pokušaju Frommova revidiranja psihoanalize, dr. Muradif Kulenović ističe da je Erich Fromm omekšao autoritarne i intelektualne stavove na tom području, ali da se nikada nije bavio psihoanalitičkom tehnikom. U hrvatskoj sredini Fromm nije bio prihvaćen kao čovjek za konkretne psihoterapijske akcije, već kao onaj koji psihoterapeutu pomaže u razumijevanju psihičkoga stanja pacijenata. O Frommovoj vjeri u ljudske mogućnsti govori i njegovo uvjerenje "da spoznaja istine nije u prvome redu stvar inteligencije nego stvar karaktera". Pri tomu Fromm, ističe da je za spoznaju istine najvažniji element hrabrost da se kaže ne, da se ne poslušaju zapovijedi sile i javnoga mnijenja, da se prestane spavati i postane ljudskim, da se probudi i izgubi osjećaj bespomoćnosti i jalovosti". (Hina) ip mć