IT-1.V.-CORRIERE-FEDERALIZACIJA ITALIJE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 1. V. 2000. Italija i državno-regionalni interesi "Za nekoliko dana, stupanjem na dužnost novih regionalnih vlasti, počet će treća i odlučujuća faza jedne od najdubljih transformacija koje je talijanska država napravila od 1861., kada se rodila. (...) Radi se o transformaciji centralizirane države francuskog tipa u federalnu državnu njemačkog tipa, u kojoj je vlast okomito podijeljena na više razina. (...) Posljedice koje su regionalni izbori odmah imali za nacionalnu politiku smanjile su pozornost usmjerenu prema glavnoj novosti. I tako su pokazale kako talijanska politika i institucije još trebaju dovršiti svoje naukovanje o karakteristikama federalne države. Vrijeme za razjašanjavnje značenja promjene koja je u tijeku, kako bi se suočilo s problemima koja ona postavlja i ostvarili uvjeti kako bi to za Italiju dalo dobre plodove, je kratko. Žurno je da se razvije jedno otvoreno razmatranje. Želio bih pridonijeti dvjema opservacijama. Prva opservacija: između različitih razina vlasti mora postojati politička neovisnost. Pogrešna je ideja da se općinama, regijama i državom mora jednoliko vladati. Ona proturječi samoj ideji federalizma; rađa se iz jednog njemu suprotstavljenog načela, onog monolitne i nedjeljive vlasti, u odnosu na koju su lokalne vlasti samo emanacija centralizirane države (...). U saveznim zemljama, kao što su Sjedinjene Države i Njemačka, gdje okomita podjela vlasti ima dugu tradiciju, institucionalna pravila i politički običaj dijele lokalnu od nacionalne politike. (...) U Italiji se desetljećima htjelo da se gradske uprave rastavljaju i sastavljaju svaki put kada bi se nešto mijenjalo u većini u središtu (...). Danas sami izborni zakoni općina i regija nameću političku neovisnost između različitih razina uprave. Za sve je važno da se novost shvati i usvoji. Druga opservacija: različite razine vlasti su komplementarni, a ne alternativni dijelovi jedinstvene države. Država ne prestaje biti jedinstvena zbog toga što dobiva federativno uređenje. Čini se banalnim na to podsjećati, no u nekim trenucima posljednjeg desetljeća imalo se razloga pribojavati da su površnost i neznanje zamaglili tu osnovnu činjenicu. Došlo je do zabune glede korjenite razlike između federalizma i secesionizma. (...) U svijetu u kojemu danas živimo vlast koja predstavlja ključ cijelog sustava, činjenica je, jest nacionalna država. I iz tog razloga nove ustavne odredbe o regijama povjeravaju 'vladi republike' zadaću 'promicanja pitanja ustavne zakonitosti u regionalnim statutima pred ustavnim sudom'. Vlada republike je i mjerodavni subjekt putem kojega države- članice sudjeluju u Europskoj uniji, odnosno u sjedištu gdje se već odlučuje veliki dio pitanja glede gospodarskog života. Sami regionalni predsjednici brzo će otkriti koliko je važno, u sučeljavanju interesa i sustavu pregovora imati jaku i djelotvornu nacionalnu vladu i upravu. S Bruxellesom pregovaraju vlade a ne regije. To dobro znaju oni koji već dugo vremena predsjedavaju snažnim i autonomnim regijama, kao što su Bavarska i Katalonija. (...)", piše Tommaso Padoa-Schioppa.