SERIJA UBOJSTAVA U BEOGRADU

BEOGRAD, 28. travnja (Hina) - Ovogodišnja serija ubojstava u Beogradu počela je 15.siječnja, kad su u beogradskom hotelu "Interkontinental" ubijeni vođa paravojne Srpske dobrovoljačke garde Željko Ražnjatović Arkan i dvojica njegovih suradnika.#L# U veljači je ubijen, u jednom beogradskom restoranu, ministar obrane Pavle Bulatović, a ubrzo poslije njega, ubijen je član beogradskog podzemlja Radoslav Trlajić. Krajem ožujka,ubijen je, ispred beogradskog hotela "Srbija", Branislav Lainović-Dugi, novopečeni novosadski "biznismen", koji je bio zapovjednik Srpske garde Srpskog pokreta obnove, u vrijeme rata u Hrvatskoj. Policija ga je pozvala na informativni razgovor u vezi s ubojstvom Ražnjatovića, a Lainović je odbacio bilo kakvu svoju povezanost s tim slučajem. Njegov "poslovni" partner, Zoran Davidović-Ćanda, ubijen je kad se vraćao sa sprovoda Lainoviću. Generalni direktor JAT-a Žika Petrović, ubijen je 25.travnja uvečer, ispred svoje kuće u širem središtu Beograda. Dva dana poslije toga, u pucnjavi između dva automobila u pokretu, između beogradskih naselja Vidikovac i Labudovo brdo, ubijeni su Zoran Uskoković-Skole, njegov prijatelj Miloš Stevanović, a ranjen je vozač njegovog "audija", Petar Jokić. Za Uskokovića se prvi put čulo početkom devedesetih godina kad je bio osumnjičen za jedno ubojstvo, ali je bio oslobođen sumnje. Beogradski tisak piše da se Uskoković bavio trgovinom ukradenih automobila, drogom, benzinom, da je imao restorane u Švedskoj, Španjolskoj , Grčkoj. Neke beogradske novine objavile su da je on organizator ubojstva Ražnjatovića, što je Uskoković demantirao iz inozemstva i ubrzo potom se vratio u Beograd. Prije nekoliko dana, u višekatnici u kojoj stanuje, eksplodirala je eksplozivna naprava, koja je po općem mišljenju bila namijenjena njemu. Beogradski tisak piše da je Uskoković vodio puno računa o svojoj sigurnosti, da je, na primjer, sa tri kamere snimao prilaze njegovoj zgradi, zbog čega je posjekao i borove (na što se ostali stanari nisu smjeli buniti) te da je uvijek imao na raspolaganju tridesetak tjelohranitelja. Serija ubojstava na beogradskim ulicama nastavlja se sve bržim tempom, a vinovnici ubojstava ostaju neotkriveni, kao i u prethodnih 500 slučajeva za proteklih deset godina. Međusobne likvidacije pripadnika podzemlja, za javnost su same po sebi objašnjive, iako je čudno da nikad nitko od ubojica nije uhvaćen. Veća zagonetka su ubojstva visokih državnih dužnosnika i gospodarstvenika, poput generala policije Radovana Stojičića Badže, ministra obrane Bulatovića, direktora Beopetrola i visokog dužnosnika Jugoslavenske ljevice Zorana Todorovića-Kundaka i direktora JAT-a Žike Petrovića. Predstavnici vlasti odgovor vide u terorizmu koji strane sile organiziraju u Srbiji, preko "domaćih plaćenika", s ciljem "destabilizacije vlasti i rušenja države". Ovu tezu osporavaju mnogi, pa tako komentator "Glasa javnosti" danas piše da teroristi u svijetu svoja ubojstva uvijek koriste za neke političke ciljeve, najavaljuju ih ili na bilo koji način komuniciraju s javnošću radi postizanja određenih političkih rezultata. Komentator tvrdi da su Srbiji "nema govora o teroru,niti o produljenoj ruci stranih agresora", već o "smaknućima u okolnostima sveopćeg kaosa". U teoriji terorizma, vlast traži alibi za nesposobnost nadležnih u rješavanju slučajeva ubojstva, kao i mogućnost da se za "institucionalizirano carstvo smrti optuže strane sile", piše "Glas javnosti". Ima i mišljenja da u državnim tijelima postoji centar moći, povezan s dijelom policije i vojske, koji izvrašava likvidacije onih koji zbog različitih razloga postaju smetnja vlastima - ili su svjedoci koji previše znaju o angažmanu službenog Beograda i pojedinih osoba u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, ili je riječ o sukobu materijalnih interesa u uvjetima "opće kriminalizacije" društva izloženog međunarodnim sankcijama. Pouzdanih odgovara na pitanja o motivima, naručiteljima i izvršiteljima ubojstava nema, a spirala smrti se nastavlja. (Hina) bs sb