IT-26.4.-REPUB-ISLAM.FUNDAMENTALIZAM

ITALIJA LA REPUBBLICA 26. IV. 2000. Islam, fundamentalizam je gotov "'Povijesni ciklus radikalnog islamizma, onoga koji je 'jihad' uzeo za svoju parolu, već je gotov. Prirodno, mogući su još neki trzaji, no ono na što su računali je izgubljeno i muslimanski svijet već kreće drugim putem'. To je uvjerenje jednog od najpozornijih promatrača islamskog svijeta, Gillesa Kepela, francuskog znanstvenika. (...) - Koje su bile velike faze radikalnog islamizma? = Početkom sedamdesetih, zahvaljujući djelovanju Egipćanina Sayyida Qotba, Pakistanca Maedoudija i Iranca Homeinija, ideološki aparat islamskog fundamentalizma bio je spreman. Društvenu je bazu našao u mladeži koja je prvi put upoznala masovno opismenjavanje i seobe iz sela. Ti mladi su bili prvi kadri čitati djela teoretičara islamizma i provesti ih u praksi. Tako su se, u toj prvoj fazi, islamski pokreti brzo razvili, zamjenjujući ideologije koje su do tada dominirale islamskim svijetom, odnosno nacionalizam (arapski, turski, iranski, ili pakistanski), ali i socijalizam arapskoga tipa. No, islamizam odmah pokazuje jednu duboku podvojenost, budući da istodobno izražava neke revolucionarne vrijednosti zajedno s drugima vrlo konzervativnima. - To proturječje neće spriječiti njegovo širenje... = Uistinu. Tijekom osamdesetih godina, nakon uspjeha islamske revolucije u Iranu 1979., islamizam postaje sve radikalniji, preuzimajući cjelokupnu političku raspravu u arapskom svijetu. Ta druga faza, koja je obilježena nadmetanjem između Saudijske Arabije i Irana radi nadzora nad pokretom koji je u punoj ekspanziji, zaključuje se 1989.: godinom Homeinijeve smrti, fatve protiv Salmana Rushdieja, rađanja FIS-a u Alžiru i islamističkog državnog udara u Sudana. Afganistanski 'jihad' su zamislili i financirali Saudijska Arabija i Sjedinjene Države kako bi zadali udarac Sovjetima, jednu vrstu Vijetnama, no poglavito kako bi se suprotstavili širenju iranske revolucije. (..) Nakon pobjede afganistanog 'jihada' činilo se da više ništa ne može zaustaviti širenje islamskog fundamentalizma. - Umjesto toga, po Vašem mišljenju, tada je počelo povlačenje. Kako to? = Godina 1990. koja počinje napadom Sadama Huseina na Kuvajt, označuje zaokret, jer se islamski fundamentalizam, koji je do tada uspijevao ujediniti različite skupine pod jednom zastavom, počeo dijeliti. Saudijska Arabija koja je pozvala Amerikance kako bi se obranila, gubi ugled i autoritet, dok Sadam Husein potiče najradikalnije skupine. Osim toga, tih godina, veterani 'jihada' napuštaju Afganistan i raspršuju se po cijelom islamskom svijetu, no poglavito u Alžiru, Egiptu, i Bosni. Tako će, poticane od povratnika iz Afganistana, nadvladati najradikalnije skupine, izolirajući se od svoje društvene baze. Njihova će strategija biti stalno bježanje prema naprijed koje će dovesti do oružane borbe i sve žešćeg nasilja, koje će na kraju zaboraviti puk u čije ime kaže da se bori. - Kako objašnjavate taj razvoj prema nasilju? = Jedno od objašnjenja upravo je vezano uz logore za vježbu u Afganistanu, gdje je osam godina propovijedana jedna fanatična kultura 'jihada', u jednom univerzumu koji je bio potpuno izoliran od vanjskog svijeta. (...) - U svakom slučaju, eksplozija nasilja prestrašila je društvo, pridonjevši opadanju fundamentalizma. Je li tako? = Jest, ne zaboravljajući pritom da su države na rizik fundamentalizma odgovorile represijom, ali i pokušavajući podijeliti pokret, prihvaćajući umjerene elemente i odvajajući ih od najradikalnijih skupina. (...) Treba podsjetiti i da su, kada bi zauzeli vlast, islamski fundamentalisti često pokazivali da nisu sposobni upravljati jednim suvremenim i složenim društvom, iznevjerivši tako očekivanja svoje društvene baze, kao što se dogodilo u Turskoj. (...)" Razgovor je vodio Fabio Gambaro.