US 25. IV. IHT KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 25. IV. 2000. Trgovina istočnim Europljankama na Kosovu "Prodaja žena iz istočne Europe u seksualno ropstvo, jedna od najvećih pošasti poslijekomunističke Europe, postaje ozbiljan problem na Kosovu. Tamo su porozne granice, prisutnost međunarodnih vojnika i djelatnika za pomoć te nedostatak djelotvornog pravosudnog sustava stvorili gotovo savršene uvjete za to, kažu UN-ovi policajci, mirotvorci pod vodstvom NATO-a i humanitarni djelatnici", piše Peter Finn. "U proteklih šest mjeseci, UN-ova policija i mirotvorci u području oslobodili su 50 žena - Moldavki, Ukrajinki, Bugarki i Rumunjki - iz javnih kuća koje su počele nicati u gradovima na Kosovu. Policija i djelatnici za pomoć boje se da stotine takvih žena, namamljenih iz osiromašenih zemalja obećanjima o bogatstvu, možda živi u seksualnom ropstvu. Prema policijskim izvorima i djelatnicima za pomoć, žene su, neke stare tek 15 godina, prebačene duž dobro organizirane zločinačke mreže iz istočne Europe u Makedoniju, koja na jugu graniči s Kosovom. Tamo su ih zadržali u motelima i prodali albanskim svodnicima na aukcijama za 1.000 do 2.500 dolara. Svodnici rade pod zaštitom jakih kriminalaca s Kosova, kažu dužnosnici, a neki od njih imaju veze s raspuštenim OVK-om. Ženama su bile oduzete putovnice čim su napustile svoje zemlje. Smjestili su ih u nezagrijane sobe s primitivnim sanitarnim uvjetima na Kosovu i prisilili na nezaštićene spolne odnose, ponekad do 16 puta po noći, bez plaće, prema UN-ovim policajcima koji su razgovarali sa ženama. Dužnosnici su zatražili da ostanu anonimni zbog UN-ovih pravila koja ograničavaju razgovore s medijima. Policija, mirotvorci i djelatnici za pomoć na Kosovu spori su u reagiranju na taj problem. UN-ova policija, koja nema dovoljno osoblja, pritisnuta je različitim zločinačkim aktivnostima. Humanitarna sredstva za zaštitu žena kad potraže sklonište ograničena su. Nadalje, kažu dužnosnici, trgovina cvjeta zbog manjka primjenjivih zakona o takvoj trgovini ili prostituciji i zato što neke zemlje čije se vojne snage nalaze u području te aktivnosti odbacuju kao običnu prostituciju. Njemački mirotvorci na južnom Kosovu, primjerice, zauzeli su dobrohotno stajalište prema tom fenomenu, djelomično stoga što se prostitucija u Njemačkoj tolerira; međunarodni djelatnici za pomoć pokušavaju ih uvjeriti da su te žene žrtve. 'Ne radi se o klasičnoj prostituciji', rekao je jedan međunarodni djelatnik za pomoć koji je razgovarao sa spašenim ženama te radi na nacrtu UN-ove odredbe za kažnjavanje ljudi koji sudjeluju u takvoj trgovini. 'Njih se ne plaća. Nikad ne dobivaju novac. Od 50 žena s kojima smo razgovarali, nijedna nije dobila ni marke. A često žive u strašnim uvjetima.' (...) Međunarodne organizacije na Kosovu nedavno su osnovale utočište za žene koje bježe iz javnih kuća, do njihova povratka u domovinu. No sad je utočište puno, tamo se nalazi 21 žena, a policija je obustavila racije dok ne uspije vratiti dio tih žena u njihove zemlje. (...) Kosovo, na kojem je bilo prostitucije no ne i problema trgovine ženama prije nego što su stigli mirotvorci, samo je još jedno novo tržište, rekli su dužnosnici. Većina intervjuiranih žena javila se na novinske oglase u kojima se traže 'atraktivne žene' za rad na Zapadu te su, zapravo, znale da će raditi u industriji seksa. Manji broj njih rekao je policiji da su bile otete ili potpuno prevarene kad su se prijavile za posao na Zapadu, rekli su policajci. 'Žene s kojima smo razgovarali po vlastitoj su volji napustile svoje države i u osnovi su znale da će raditi kao prostitutke', rekao je UN-ov policajac u Gnjilani. 'No mislile su da mogu zaraditi tisuće dolara u nekim egzotičnim mjestima u Italiji ili Španjolskoj i zatim se bogate vratiti kući. Umjesto toga, završile su ovdje zatočene i bez novca.'"