FR-LE MONDE 25.4.SAD I UN

FRANCUSKA LE MONDE 25. IV. 2000. Ujedinjeni narodi: diktat Sjedinjenih Država "Američki senator Jessie Helms, predsjednik povjerenstva za vanjske poslove, 18. siječnja održao je govor pred Vijećem sigurnosti UN-a kako bi objasnio pod kakvim je uvjetima SAD spreman ispuniti svoje financijske obveze prema UN-u i, u širem smislu, dati mu potporu. Prema mišljenju g. Helmsa, ono što je po sebi razumljivo za sve države članice UN-a - dragovoljno ispunjavati obveze u skladu s Poveljom - ne vrijedi za Sjedinjene Države. On misli da u američkom pravnom sustavu Povelja UN-a vrijedi koliko i običan zakon. Ono što jedan zakon uredi, drugi može poništiti. Iznenađuje što ovaj događaj, za koji je međutim američki tisak rekao da je 'bez presedana' i 'povijesni', nije izazvao veću pozornost javnosti, napose u Francuskoj, a važnost su mu sramežljivo umanjile i vlade na Zapadu. Možda se diplomati žele uvjeriti da američko izvršno tijelo neće voditi računa o zahtjevima Kongresa. No to znači podcijeniti ravnotežu vlasti u Washingtonu. Predsjednik SAD-a ne utvrđuje sam američku vanjsku politiku. Kongres, a napose Senat, ima na tom području velik utjecaj i mogućnost blokade. Budući da predsjednikov veto mogu zaobići dvotrećinskom većinom koju je lakše ujediniti nego se to misli, domovi sami mogu uskratiti svaku isplatu UN-u. Štoviše, oni mogu povući SAD iz svjetske organizacije; senator Helms otvoreno je zaprijetio takvom mogućnošću, pozivajući se na presedan američkog neulaska u Ligu naroda (SDN). Bilo bi pogrješno smatrati takve ovlasti teoretskim. Sredinom 80- ih Kongres je jednostrano počeo smanjivati izdvajanja SAD-a za proračun UN-a, nakon čega američki dug prema UN-u stalno raste. Predsjednik Clinton morao se nagoditi s Kongresom kako bi omogućio isplatu 926 milijuna dolara od ukupnog američkog duga koji iznosi 1,7 milijarda dolara. No ta se nagodba temelji na prihvaćanju velikog dijela zahtjeva Kongresa koji, kao preduvjet za svaku isplatu, traži jednostrano smanjenje američkog udjela (od 25 do 22 posto za rad samog UN-a i 30,4 do 25 posto za troškove očuvanja mira). Iza te proračunske rasprave nazire se bitna teškoća koju je g. Helms jasno obznanio: SAD ne prihvaćaju temeljno načelo svake svjetske organizacije za zajedničku sigurnost, tj. ne priznaju višu legitimnost od državne kada je riječ o očuvanju mira i o sprječavanju sukoba. Uobičajenom iskrenošću, g. Helms je u Vijeću sigurnosti jednostavno izjavio da 'američki narod neće nikada prihvatiti da UN bude jedini izvor legitimnosti za primjenu sile'. On je podupro mišljenje o neograničenim i nekontroliranim ovlastima vojnog upletanja država, ponajprije SAD-a, ako su demokratske i ako je posrijedi sloboda. Dovoljan je jedan navod iz njegova govora da pokaže pogubnost takva stajališta: 'Neozbiljno je vjerovati da slobodni narodi moraju tražiti pristanak međunarodne organizacije (čiji su neki članovi totalitarne diktature) kako bi podupirali narode koji se bore da raskinu lance tiranije i traže neotuđiva prava koja mu od Boga pripadaju.' Američka supersila smatra da može djelovati sama, kada i kako želi. Druge države, koje žele poštovati pravila međunarodnog života - što danas želi velika većina njih - prešutno prihvaćaju stanje koje državna tajnica Madeleine Albright iznosi kao činjenicu: SAD su narod bez kojega se ne može. Takvo me stanje jako zabrinjava, kao i nekolicinu mojih kolega u parlamentu, istraživača i čelnika nevladinih udruga. Glavni tajnik UN-a također mi je potvrdio svoju zabrinutost na nedavnom susretu. Ako pustimo da stvari ovako teku, postoji velika mogućnost da SAD, želeći nametnuti svoju volju, izazove sve veće nepovjerenje zemalja poput Rusije i Kine, ili nekih drugih. Američko neprihvaćanje zajedničke sigurnosti. Sve veći broj država traži rješenja silom. Povećavaju se i proširuju sukobi (sjetimo se Groznog, prvoga europskog grada koji je uništen nakon 1945.). Na što vas podsjeća ovaj scenarij? Nećemo li opet doživjeti dramu nemoći SDN-a? Zajednička organizacija za sigurnost na svjetskoj razini bezuvjetni je imperativ. Ne smije se dovesti u pitanje prihvaćanje Povelje UN-a koje je bilo napredak u času pobjede nad barbarskim režimima i nijekanja ljudske osobe, kako bi se 'buduće naraštaje zaštitilo od bijede rata'. Prijeko je potrebno raditi na reformi UN-a kako bi bio važniji, jasniji i djelotvorniji. Treba pokrenuti europsku i svjetsku javnost kako bi naše vlade prihvatile takvu zamisao. Stoga smo, u otvorenom pismu glavnom tajniku UN-a predložili smjernice za provedbu reforme. Našu je inicijativu u Narodnoj skupštini poduprlo šezdesetak zastupnika koji su osnovali radnu skupinu za sprječavanje sukoba i očuvanje mira. Sve je više zabrinjavajućih znakova, pa i u Europi, za koju smo mislili da je zaštićena sjećanjem. Vrijeme je da se nešto poduzme kako bi UN mogao zaustaviti zarazu rata i iscrpiti izvore barbarstva", piše Paul Quiles, predsjednik povjerenstva Narodne skupštine za obranu.