RDW 20. IV. PROŠIRENJE EU

NJEMAČKI RADIO - RDW 20. IV. 2000. Proširenje Europske unije - san čije je ostvarenje problematično, komentar Alexander Kudascheffa. "Proširenje Europske unije na istok, a manjim dijelom i na jug, povijesno je nužna odluka. Nakon pada Berlinskoga zida i raspada sovjetskog imperija, kao i nakon završetka komunističke diktature, srednja i istočna Europa vraćaju se pod okrilje Europe. Stari kontinent ponovno srasta u jedno. Ideja jedinstvene Europe opet izaziva oduševljenje iako u javnim rasprama ritam diktiraju financijski prioriteti. No u političkom konceptu postoji vizija ujedinjene Europe u kojoj bi se konačno odbacile višestoljetne granice, neprijateljstva i barijere. To je zaista fascinantna utopija koja bi se sada mogla i ostvariti, i na kojoj Europska unija marljivo radi. No, svakodnevnicu određuju problemi - i to s pravom. Kao prvo: Europska unija mora promijeniti svoju unutarnju strukturu. Ona se tek mora pripremiti za proširenje. To znači da broj povjerenika mora biti smanjen - što zadire u nacionalnu svijest zemalja članica. Zatim mora biti ograničeno načelo jednoglasnosti koje vrijedi u mnogim slučajevima - a to se pak protivi pravima nacionalne suverenosti. I dalje - odnos glasova malih i velikih zemalja mora biti iznova dogovoren - tako da male zemlje ne bi mogle biti stiješnjene u kut, a velike nemoćno stajati po strani. Sve to je herkulovski pothvat na kojemu se grozničavo radi - i za koji u Bruxellesu, puni uvjerenja, tvrde da bi trebao biti ostvaren do kraja godine. No mnogi se boje da je to tek iluzija. A onda - i sami pregovori sa 12 zemalja - od Estonije, preko Poljske, do Cipra. Oni su zamršeni, jer sve te zemlje moraju preuzeti zajedničko pravo EU-a, dakle oko 80.000 odredaba. Pregovarat će se samo o iznimkama i prijelaznim rokovima - i upravo tu se otvara Pandorina kutija jer to stoji novaca - novaca kojega nema. I suprotno svim tvrdnjama - Marshallov plan Europske unije za srednju i istočnu Europu ne postoji. Za tu svrhu bit će stavljene na raspolaganje tri milijarde eura, a to nije dovoljno za pretvorbu postkomunističkih gospodarstava i društava u tržišni sustav, što je još dodatno ugroženo globalizacijom i njezinim visokim inovacijskim presingom. No, sami pregovori su naravno politički signal koji daje nadu kandidatima za ulazak u EU: svi oni žele ući u ovaj, za njih još ekskluzivni klub i s pravom se nadaju da će od toga imati gospodarske i političke koristi. Ali ako seljacima u Poljskoj krene lošije nego dosad, brzo će se ugasiti i onaj mali tračak nade koji trenutno tinja. Ni u starim zemljama članicama na proširenje EU ne gleda se s bezbrižnom opuštenošću. Mnogi građani su zbog toga nervozni i nemirni. Oni se boje velikih migracijskih valova i veće preraspodjele novca. Ni jedno ni drugo ne može se isključiti - a kad Danska, na primjer, referendumom odlučuje o pristupanju neke od zemalja kandidatkinja, plan o proširenju može propasti i zbog samih građana. Sve to upozorava na jedno: pred Europskom unijom - kada je riječ o njezinu proširenju - jedan je dugi maraton. Cilj je pritom jasan. Ono što još nije jasno jest - hoće li i kada on biti postignut." (RDW)