FR MONDE 20.4. KOHI DITOREU

FRANCUSKA LE MONDE 20. IV. 2000. Na Kosovu, novine sudjeluju u bitci "U Prištini se slavilo. Od jutra do ponoći, u petak 24. ožujka, povorke automobila, sirene i albanske zastave povećavale su zbrku u kosovskoj prijestolnici. Čitav je grad slavio prvu obljetnicu NATO-ova bombardiranja. Podalje od glavne ulice, u malenoj zadimljenoj prostoriji uredništva lista 'Koha Ditore' na albanskom jeziku, lica su bila mračna. Naslovnica je nedvojbeno odavala javno priznanje upletanju Sjevernoatlantskog saveza protiv Srbije. No u podne tog petka, članovi uredništva okupili su se iz drugog razloga: da bi obilježili obljetnicu ubojstva Rexhepa Ramadanija, njihova noćnog čuvara. Bio je među prvim žrtvama nasilja srpskih paravojnih snaga u ratu koji je poveo NATO. I među najsimboličnijim. U noći 23. ožujka 1999., prostorije 'Kohe Ditorea', tada jedinoga neovisnog kosovskog dnevnika, bile su opustošene i zapaljene. A čuvar ubijen. Pred pedesetak suradnika koji su stajali šuteći, Veton Surroi, osnivač lista, uzima riječ. (...) Nepopustljiv prema srpskoj vlasti, Veton Surroi je oštar i prema Rugovinu LDK-u. Ova stranka koju su u 'Kohi Ditoreu' u doba apartheida nazivali 'velikim dinosaurom' (veliko tijelo, malena glava), propovijeda pasivni otpor, dok Surroi predlaže 'treći put' otpora koji nije ni miroljubiv ni teroristički. Unatoč svemu, u ovom se listu prvi put čulo za Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK). Potpora lista OVK-u nastavila se do konca NATO-ovih bombardiranja. Zatim se smanjuje. Danas su odnosi dvosmisleni. (...) Sin prve Kosovke koja je diplomirala na beogradskom etnološkom fakultetu i jugoslavenskog veleposlanika koji se zauzimao za otvaranje prištinskog sveučilišta, ubijenog u tajnovitoj automobilskoj nesreći, Veton Surroi odgojen je 'na zapadni način', seleći se zbog posla svog oca. Igrač američkog nogometa, 'guta' časopise već u desetoj godini, raste u Boliviji, u času kada je tu bio zarobljen Regis Debray. 'Nisam ga susreo tamo, kaže na izvrsnom engleskom, odjednom postajući šaljiv. Ni u Prištini. Ja sam se tada skrivao, a on je vjerojatno negdje jeo pizzu...' (...) Čudnovato je da je popularnost Vetona Surroia na Kosovu pala otkako su Albanci, pod međunarodnom upravom, opet postali slobodni. Napis objavljen u kolovozu 1999. u 'Koha Ditoreu' čije su dijelove preuzeli različiti međunarodni dnevnici, među kojima 'New York Times' i 'Le Monde', izazvao je bijes njegovih sugrađana, promičući na Zapadu njegov ugled intelektualca. Podrugljivci primjećuju da je njegov prvi zadatak ne da postigne lokalnu popularnost, već međunarodni ugled, a zatim da se vrati u politički život svoje zemlje. U tom je smislu, Surroi pogodio u samo središte mete. Taj napis pod nazivom 'Fašizam na Kosovu: albanska sramota', bio je prvo javno upozorenje jednog kosovskog intelektualca na ubojstva i revanšizam nekih albanskih skupina prema kosovskim Srbima. Prva osuda prijetnja kojima su izloženi Albanci koji žele pomoći Srbima, prva mjesna kritika nasilja koje je Surroi nazvao 'organiziranim i sustavnim zastrašivanjem svih Srba samo zato što su Srbi, pa su stoga kolektivno odgovorni za ono što se dogodilo na Kosovu.' (...) Bernard Kouchner kaže da 'pozorno sluša njegove savjete' i da se 'često poziva na njega'. List 'Zeri' koji kao tjednik postoji od 1945. i ima iskusne novinare, oprezniji je od mlade momčadi 'Koha Ditorea' kada je riječ o istinitosti informacija. Ozbiljniji u analizama, manje dinamičan u izvješćima. U kosovskom društvu koje je četrdeset i pet godina provelo u komunizmu, deset godina u apartheidu i godinu dana u poslijeratnom razdoblju, nova utrka među kvalitetnim dnevnicima je znak da je jedna faza svladana. Blerim Shala kaže: 'Otkako izlazi 'Zeri', 'Koha Ditore' još je bolji'", piše Marion Van Renterghem.