US IHT 19. IV. BOGATI I POLITIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. IV. 2000. Promislite još jednom: posebni interesi bogatih ne vladaju Amerikom "Jedan od prevladavajućih mitova o američkoj politici jest da 'posebni interesi' bogatih vladaju Washingtonom. Velikodušnim doprinosima kampanjama i uporabom vještih lobista, oni kupuju 'pristup' i manipuliraju zakonima. Politika je korumpirana. To je zamisao koja nadahnjuje križarski rat za 'reformom' načina financiranja kampanja", piše Robert J. Samuelson. "To je moderno stajalište. No nije istinito. Nedavno smo vidjeli izvanredan primjer: oštru presudu protiv Microsofta zbog kršenja antitrustovskih zakona. Unatoč gomili odvjetnika, lobista i savjetnika za odnose s javnošću, i znatnih doprinosa kompanijinih direktora kampanjama, Microsoft se nije mogao zaštititi od pogubnog pravnog postupka vlade. Najbolji primjer vezan je uz poreze. Da su bogati tako moćni, njihov bi porezni teret opadao. To nije tako - on raste. Od sredine osamdesetih bogati plaćaju sve veći udio u ukupnom saveznom prihodu od poreza, izvješćuje Kongresni ured za proračun. Za 1999., najbogatijih 1% (oko 1,2 milijuna obitelji s prosječnim prihodima prije oporezivanja u visini od 786.000 dolara) platit će oko 21% ukupnog saveznog poreza, dok je 1985. taj postotak bio 15%. Porezi za najsiromašnijih 60% Amerikanaca (trenutno oko 69 milijuna obitelji) opali su u istom razdoblju s 22% na 17% ukupnog poreza u državi. Novac se uvelike troši na programe za srednju klasu, i u manjoj mjeri, na siromašne. Godine 1998. Socijalna skrb (programi usmjereni na starije i invalidne) imala je 44 milijuna korisnika, Medicare (zdravstveno osiguranje za starije) 39 milijuna, a Medicaid (zdravstveno osiguranje za siromašne) 41 milijun. Bogati također imaju pogodnosti Socijalne skrbi i Medicarea, ali ih ne trebaju. Ekonomski bi njima bilo bolje bez tih programa i s manjim porezima. Dakle, teško da bogati vladaju Washingtonom. Bogati i viša srednja klasa plaćaju najviše jer imaju najviše. (...) Amerika ima progresivni sustav oporezivanja. Stope rastu s prihodom, a stope za najbogatije su rasle. Godine 1985. prosječna stopa za najbogatijih 1% iznosila je 26,2%; do 1999. ta je stopa narasla na 34,4%. Bogati nisu dovoljno politički jaki da bi se zaštitili od visokih poreza. Amerikanci žive u demokraciji. Glasuju ljudi, a ne novac. Političari se brinu za mnoge, često na uštrb nekolicine. To je jednostavno i očito. Časopis Fortune s vremena na vrijeme objavljuje popis najmoćnijih lobija u Washingtonu. Popis potvrđuje da su ljudi važniji od novca. Među prvih deset u 1998. samo je jedna skupina (Američka udruga odvjetnika) činila mali lobi čija moć možda proistječe iz doprinosa kampanji. Drugi su imali pristup velikim blokovima potencijalnih glasača na koje bi mogli utjecati ljutnja ili potpora njihovih lobija. Tu pripada Američka udruga umirovljenika (1), Nacionalna udruga strijelaca (4), AFL-CIO (Američki radnički savez i Kongres industrijskih organizacija, op. prev.) (5) i Kršćanska koalicija (7). No uvjerenja o načinu na koji Washington funkcionira drukčija su. Uobičajena slika uključuje 'posebne interese' bogatih koji kradu vladu 'narodu'. Lobiranja u Washingtonu ima napretek. Ponekad pobjeđuju lobiji za interese bogatih i poslovne interese. Ponekad njihova pobjeda znači dobru politiku, ponekad ne. No oni obično djeluju u ravnodušnom ili neprijateljskom ozračju, jer ne predstavljaju velike skupine. Poslovi i bogati dobivaju porezne olakšice, no sve veće porezne olakšice idu srednjoj klasi i siromašnima za visokoškolsko obrazovanje, mirovinske uštede i brigu o djeci. Gotovo svi pogrješno predstavljaju Washington. Političari to rade jer tako stječu populističke vjerodajnice i ugađaju javnim predrasudama. Tisak to čini jer 'narod' protiv 'privilegiranih' čini primamljivu priču o moralu. Dio se bogatih priključuje zboru jer se osjećaju krivim zbog svog bogatstva. To nije tek bezazleno stvaranje mita. Ono daje umjetnu potporu 'reformi' financiranja kampanja, što ugrožava slobodu govora. To jača cinizam prema vladi i politici, što je nezdravo ako se temelji na pogrješnoj informaciji. Ljudi su cinični djelomično zato jer im njihove vođe govore da je vlada korumpirana i da trebaju biti cinični. A to je napad na istinu koju je samu po sebi vrijedno braniti."