US 16. IV. WP HOAGLAND

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 16. IV. 2000. Blair u sredini "Sile okolnosti i snaga njegovih zamisli premijera Blaira čine važnom osobom u dva najteža sigurnosna pitanja s kojima se atlantski savez sad suočava. Britanija pod Blairom pokretač je, i glavni katalizator dviju rasprava čija snaga jača", piše Jim Hoagland. "Blair je raspirio europsku težnju za vlastitom intervencijskom silom u NATO-u. Ta je zamisao izazvala napetost između Washingtona i Londona o pitanju strategije. Sad se pojavio drugi niz pitanja, a američki planovi o nacionalnoj raketnoj obrani počinju uznemiravati čak i mirne Britance. Blair je odlučan u namjeri da ne ističe previše britansku zabrinutost o pitanju raketne obrane i da ne stvara probleme Clintonu, koji će ovog ljeta odlučiti o tome koliko je razborito uložiti milijarde dolara u raketni sustav za presretanje nuklearnoga raketnog napada Sjeverne Koreje na Sjedinjene Države. Premijer zapravo nudi potporu i razumijevanje za američki raketni štit - do jedne granice. U našem razgovoru prošloga tjedna, on je svoju potporu pomiješao s rijetkim javnim znacima bojazni o pitanju utjecaja američkog projekta na europsko-američku suradnju. On se također suprotstavio sumnjičavosti prema europskoj sili za intervenciju. Američki predsjednici i britanski premijeri povezani su na način na koji drugi vođe nisu. Njihove zemlje dijele obrambenu tehnologiju, obavijesti, pa čak i strategiju i proizvodnju nuklearnog oružja. Angloamerička sličnost bila je temelj zapadnog uspjeha u hladnom ratu i savezničkih akcija u Iraku, na Kosovu, i u drugim globalnim krizama prošle polovice stoljeća. No iako još stupaju u istoj paradi, Washington i London miču se u lagano različitim ritmovima u pitanju obrane. Kongres razmatra veliki plan da se Amerika osigurna od raketa lupeških država; Blair je usredotočen na Europu i britansku ulogu vođe u pitanjima gospodarstva, politike i sigurnosti. U razgovoru, on se opetovano vraćao na britansku želju da 'pomogne Europi da shvati otkuda Amerika dolazi i da objasni Americi što zabrinjava Europu' o pitanjima trgovine, raketne obrane i ostalom. (...) Britanija ima određenu ulogu u podupiranju Faze jedan raketnog štita, koja treba biti dovršena do 2005. a usmjerena je samo na prijetnju koju predstavlja Sjeverna Koreja. Za to će biti potrebno modernizirati software postojećih američkih radara u Britaniji. Blair će sigurno smjesta odobriti taj korak, bude li se to tražilo. No Faza dva zahtijevala bi da Sjedinjene Države velike nove radare za upravljanje bitkom smjeste na britanski teritorij. Namjena tih radara je da uđu u trag raketama koje bi na Sjedinjene Države usmjerili Iran ili Irak. To bi Blairu ili njegovu nasljedniku otežalo situaciju, posebno ako bi Sjedinjene Države opozvale antibalistički dogovor s Rusijom. Blairov aktivizam u stvaranju europske intervencijske sile - potaknut njegovom frustracijom zbog europske slabosti u Bosni i na Kosovu - izazivao je povremene živčane napade u Clintonovoj vladi, gdje dužnosnike brine svako razvodnjenje moći NATO-a. Opet, Blair kao lijek za to propisuje dvosmjerna savjetovanja: Washington će 'sigurno postavljati pitanja, no mislim da će ta sila, kad objasnimo njezinu prirodu, dobiti aktivnu potporu u Sjedinjenim Državama... ako se Britanija odluči povući iz rasprave o europskoj obrani, rasprave neće nestati. Ona će se nastaviti bez britanskog sudjelovanja. Mislite o posljedicama toga', zatražio je. 'Prazan stolac loša je politika za Britaniju, i loša politika za američke interese u Europi.' Izborna kampanja američkim glasačima i vođama još više otežava slušanje glasova iz inozemstva. No o pitanju američkih odluka koje utječu na svijet, prijateljski i zainteresiran glas Tonyja Blaira zaslužuje najozbiljnije i pažljivo slušanje."