AU 15./16.4.- STANDARD-O MEDIJIMA

AUSTRIJA DER STANDARD 15./16. IV. 2000. 'Loviti, ne huškati' "'Kao što i drugdje postoje loši ljudi, postoje i među novinarima, čak i među političarima'. Vidi sad. Onaj tko to kaže, glavni tajnik FPD-a Guido Westerwelle, zacijelo nije među lošima. Barem medijski. Mladi gospodin govori zrelo, izgleda zgodno i redovito je gost u svakom talk showu koji drži do sebe. Takvoga novinari trebaju. Trebaju li? Ako tu netko nekoga treba i tko je čiji protivnik ili saveznik i doprinose li otkrića medija doista razjašnjenju ili tek predstavljaju pozornicu za političke samoinscenacije, to su bila pitanja na drugom 'Razgovoru srednje Europe' kojega su priredili Der Standard, Sueddeutsche Zeitung i Tagesanzeiger (Zuerich) u četvrtak u muenchenskom Kuenstlerhausu. Naslov: 'Između otkrića i političke predstave'. S njemačkoga stajališta protekli su mjeseci nudili dvije stvari: prvo, o tomu su se složili političari, novinari i medijski znanstvenici, njemački su mediji u aferi s CDU-om ostavili dobar dojam time što su se, kako je pohvalno opazio bivši glavni tajnik CDU-a Heiner Geissler, 'stavili na stranu ustava'. Drugo, 'običaji su ipak grublji'. Roger Blum, medijski znanstvenik u Bernu i predsjednik Švicarskoga novinskog vijeća, primjećuje da je medijsko izvješćivanje postalo 'intimnije, nemilosrdnije i s manje stajališta', njegov muensterski kolega profesor Siegfried Weischenberg, šef Njemačkoga novinarskog saveza, ustvrdio je da je 'komercijalizacija medija' najvažniji uzrok takvog razvitka. Glavni urednik ARD-a Hartmann von der Tann, istaknuo je 'lovački instinkt' novinara kao vrlinu. Pitanje je 'koja etička mjerila ograničavaju taj instinkt'. Njegova kratka formula za to glasi: 'Loviti, ne huškati'. U nedostatak argumenata, televizijski je čovjek dospio kad se govorilo o fenomenu Joerga Haidera i njegova, za protivnike nesretnog, nastupa u talk showu Ericha Boehma. Tihoj pripomeni von der Tanna da se s Haiderom ne može izići na kraj na takav način, nisu prihvatili Guido Westerwelle i šef otkrića u Sueddeutsche Zeitung Hans Leyendecker. 'Nemam sućuti', rekao je Westerwelle, 'njihov je posao takav da to moraju znati'. Leyendecker, koji je svojim izvješćima zakotrljao aferu CDU-a, zatražio je više profesionalnosti i proučavanja činjenica. Bečki je način samoironičnom zluradošću unio Hans Rauscher: da se u Austriji 'sa stanovitim zadovoljstvom promatra da sada europski novinari lome zube na gospodinu Haideru, kako smo ih mi lomili 15 godina'. Rauscher je protumačio uvjete nastanka fenomena H. i pri tomu nije propustio ulogu 'najboljih loših novina na svijetu', čiji je izdavač dakako u posljednjoj minuti odlučio da Haider 'još ne može postati kancelarom', jer 'dečko mora pričekati još nekoliko godina'. Hans Werner Kilz, glavni urednik Sueddeutsche Zeitung, koji je elegantno vodio raspravu, na kraju je naveo definiciju neugodnog spleta odnosa pripisanu jednom političaru SPD-a i povjereniku EU-a za širenje Guenteru Verheugenu: 'Novinari kritiziraju političare koji to moraju hvaliti kao izraz slobode tiska'. Nema prigovora, časni sude" - izvješćuje Michael Fleischhacker.