NJ 13.4.SZ:MEĐ.KAZNENO PRAVO-DRŽAVE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. IV. 2000. Svijet gleda što se događa u tamnicama "Sudbina Augusta Pinocheta trebala mu je zapravo biti upozorenje ali Hissene Habre nije primijetio da se mreža oko njega steže. Bivši čadski diktator godinama je mirno živio u predgradu Dakara, glavnog grada Senegala. Provodio je svoje dane u egzilu, povučeno ali udobno. Činilo se da je zaboravljeno 40 tisuća ubijenih i 200 tisuća mučenih osoba, za koje je odgovornim smatran njegov režim u razdoblju od 1982. do 1990. Habre zaista dugo nije imao razloga za zabrinutost. Napokon, nijedan bivši šef države nije nikad dotad pozvan na odgovornost. No, tada je došla noć 16. listopada 1998. U londonskoj klinici britanski su policajci uhitili dugogodišnjega čileanskog vojnog diktatora. Uhićenje Augusta Pinocheta označava nastup novog doba u zajedničkom životu država. Ono pokazuje da šefovi država više nisu svete krave - bar ne sve do smrti. Tu činjenicu nije bitno promijenilo ni Pinochetovo oslobađenje zbog navodne nesposobnosti da prati suđenje: tabu je razbijen. Prvi je to na svojoj koži osjetio Habre. Ohrabrene slučajem Pinochet, skupine aktivista za ljudska prava počele su tajno prikupljati dokaze protiv bivšeg čadskog diktatora. Senegalski ministar pravosuđa signalizirao je da neće spriječiti sudski proces. Na kraju je pred jednim sudom u Dakaru podignuta optužnica protiv Habrea. Optužen je za mučenje i zločine protiv čovječnosti. Sudac ga je pozvao 3. veljače i odredio mu kućni pritvor. Habre je već dobio i nadimak - afrički Pinochet. I u drugim su se zemljama nekadašnji diktatori našli pod pritiskom. Globalni pokret nevladinih udruga poput Human Rights Watcha, te udruženja žrtava, odvjetnika i istražnih sudaca radi na optužnicama i zapovjedima o uhićenju. Primjerice, u Španjolskoj je pokrenut sudski proces protiv pripadnika nekadašnje argentinske vojne hunte i tri nekadašnja guatemalska diktatora. U Belgiji su podignute tužbe protiv nekadašnjeg iranskog predsjednika Hašemija Rafsandžanija i protiv sadašnjeg predsjednika Ruande Paula Kagamea. U SAD jedan je visoki indonezijski general zamalo uhićen na pisti zbog pokolja u Istočnom Timoru. Neke nevladine udruge zahtijevaju čak i suđenje Borisu Jeljcinu i Vladimiru Putinu zbog rata u Čečeniji. U tom kontekstu valja još spomenuti i Ujedinjene narode koji trenutno pokušavaju osnovati međunarodne sudove za Istočni Timor i Kambodžu. Dva takva suda već rade: riječ je o sudu za Ruandu u Arushi i sudu za područje bivše Jugoslavije u Den Haagu. Pred tim je sudom optužen čak i jedan aktualni državni poglavar: riječ je o jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Izdana je i međunarodna zapovijed o njegovu uhićenju. U međuvremenu u New Yorku pravnici iz cijeloga svijeta rade na osnivanju stalnog međunarodnog suda. Odgovarajuću odluku donijelo je 120 država 1998. u Rimu. Sve su to znakovi temeljite promjene u međunarodnoj politici i međunarodnom pravu. Stoljećima je suverenost pojedinih država bila nadređena svim ostalim načelima. Sada joj konkurira ideja o univerzalnoj vrijednosti ljudskih prava. Prevladava zamisao da genocid, teški ratni zločini i zločini protiv čovječnosti nisu 'unutarnje pitanje' određene države već da se tiču cijelog svijeta te da je pravo pa i obveza svih država da privedu krivce pravdi. Jedan američki sud dobro je formulirao tu zamisao: 'Kao nekada gusar i trgovac robljem, tako je danas mučitelj postao neprijateljem čitavoga čovječanstva'. Naravno da je takav trend popraćen žestokim kontroverzama. Države poput Kine ili Rusije strahuju da bi ljudska prava mogla biti zloupotrijebljena kao alibi za strano upletanje u zbivanja u određenoj državi. U Americi pak konzervativni političari nisu osamljeni u svojoj sumnji da države-negativci mogu iskoristiti zatraženo međunarodno kazneno pravo kao promidžbeno sredstvo protiv Sjedinjenih Država. I neki stručnjaci za međunarodno pravo prigovaraju pojmu 'pravosudne intervencije'. Profesor prava iz Wuerzburga Dieter Blumenwitz nedavno je na zasjedanju zaklade Hanns Seidel sažeo dvojbe argumentom da međunarodno pravo regulira odnose među ravnopravnim državama dok kazneno pravo pretpostavlja odnos nadređenih i podređenih. Stoga je 'međunarodno kazneno pravo' po njemu nelogičan pojam. Osim toga, ono se može ostvariti samo u odnosu prema manjim državama, ali ne i u odnosu prema onim moćnima, napominje profesor Blumenwitz. Zato ono ne djeluje po načelu jednakosti, ističe on. Primjerice, problematično je uhititi Pinocheta i istodobno udvarati Putinu, naglašava profesor Blumenwitz. Napokon, slobodni odnosi među državama bit će ugroženi ne budu li njihovi predstavnici više uživali imunitet kada je riječ o kaznenom gonjenju, podsjeća on. Tu kritiku ozbiljno shvaćaju i zagovornici djelotvornog međunarodnog pravosuđa. Tako Jan Harder, član 'Odbora za djelotvorno međunarodno kazneno pravo' priznaje: 'Naravno da bi bilo lijepo kazneno goniti sve zločince u državnim strukturama, ali taj ideal nije moguće ostvariti'. No, ta okolnost ne opravdava potpunu pasivnost. Naime, kazneno je pravo 'najuspješniji oblik suočavanja s prošlošću', tvrdi Harder. Kai Ambos, stručnjak za kazneno pravo iz Freiburga koji upravo radi na općem dijelu međunarodnoga kaznenog prava, naglašava sukob između slobodnih odnosa među državama i međunarodnoga kaznenog prava. Ambos predlaže odredbu po kojoj bi u inozemstvu na odgovornost mogli biti pozvani samo bivši šefovi država dok bi aktualni trebali zadržati svoj imunitet. On očekuje da će planirani svjetski kazneni sud uskladiti načelo suverenosti s načelom zaštite ljudskih prava. Naime, statut spomenutog suda utvrdili su diplomati i on nije krut već fleksibilan, napominje Ambos. U pojedinačnom slučaju sud može odustati od kaznenog gonjenja - primjerice, ako bi pokretanje određenog sudskog procesa moglo ugroziti mirnu promjenu vlasti u određenoj državi, napominje on. Dakle, ni budući međunarodni kazneni sud neće moći zajamčiti kazneno gonjenje svih tirana, ali će se pobrinuti da Pinochet i Habre ne ostaju izdvojenim slučajevima. Mirovina diktatora vjerojatno ipak više neće biti tako mirna", napominje na kraju članka Stefan Ulrich.