HARARE, 13. travnja (Hina/Reuters/AFP) - Zimbabveanski ratni veterani zaposjeli su stotine farmi bijelaca diljem zemlje s opravdanjem da samo vraćaju ono što je bilo oteto njihovim precima, a to što sada rade bijelcima, kako tvrde,
bijelci su radili njima tijekom mnogih generacija dok se zemlja još zvala Rodezijom.
HARARE, 13. travnja (Hina/Reuters/AFP) - Zimbabveanski ratni
veterani zaposjeli su stotine farmi bijelaca diljem zemlje s
opravdanjem da samo vraćaju ono što je bilo oteto njihovim precima,
a to što sada rade bijelcima, kako tvrde, bijelci su radili njima
tijekom mnogih generacija dok se zemlja još zvala Rodezijom.#L#
U jurišu na vladajuću bjelačku manjinu, veterani su zauzeli više od
500 od 4,500 komercijalnih farmi, uvukavši zemlju u najgoru krizu
otkako je stekla nezavisnost od Velike Britanije 1980.
Invazije su počele ubrzo nakon što na referendumu nije podržan
prijedlog novog ustava koji bi omogućio vladi da prigrabi zemlju
bez isplate naknada.
Mnogi vlasnici farmi i njihovi radnici, izloženi napadima,
uništavanju imovine, bili su prisiljeni napustiti imanja ili
otpisati velike komade zemlje.
Moderni Zimbabve duguje svoje postojanje pohlepi i snovima o
carstvu Cecila Rhodesa, viktorijanskog pustolova i
imperijaliste.
On je pričama o zlatu i bogatstvu potaknuo sebi slične da 1890.
krenu na sjever regije, tjerajući lokalane narode Matabele i
Mashone s njihove zemlje.
Rhodesov san o stvaranju divovske južnoafričke nacije, koja bi se
prostirala od Capetowna na jugu kontinenta do izvora rijeke Zambezi
na sjeveru, uništio je anglo-burski rat 1899. ali su stvorene ipak
Sjeverna i Južna Rodezija, dobivši ime upravo po njemu.
Sjeverna Rodezija, današnja Zambija, stekla je nazavisnost od
britanske vlasti 1964, a Južna Rodezija tek 1980. nakon
međunarodnog diplomatskog spora i krvavog građanskog rata.
Rhodesovi sljedbenici prisvajali su zemlju koju su htjeli
opravdavajući se u to doba uvriježenim uvjerenjem Europljana da su
bijelci jednostavno moralno i kulturno superiorniji urođenicima.
Bjelački farmeri kultivirali su ogromne zemljišne površine
stvorivši tako osnovicu gospodarstva.
Jednostrano proglašenje nezavisnosti 1965. od strane vlade Iana
Smitha iz Rodezijskog fronta koji je okupljao pristaše prevlasti
bijelaca te istupanje zemlje iz Commonwealtha 1970. izazvali su
sankcije i građanski rat predvođen Joshuom Nkomom i Robertom
Mugabeom.
Mirovni pregovori u Londonu 1979. završili su uvođenjem crnačke
vlasti i priznanjem nezavisnosti zemlje u travnju 1980.
Pitanje zemlje, najveći kamen spoticanja u pregovorima, ostalo je,
međutim, i nakon 20 godina neriješenim.
Mnogi bijeli farmeri prodali su zemljišta i napustili zemlju nakon
priznanja nezavisnosti, a oni koji su ostali smatraju da ih Mugabe
iskorištava kako bi s vladajućom strankom ZANU-PF zadržao vlast
nakon parlamentarnih izbora zakazanih za sljedeći mjesec.
Politički promatrači vide u ponovnom potezanju pitanja zemljišne
reforme grub način prikupljanja narodne podrške i odvraćanja
pažnje od teške gospodarske situacije.
(Hina) rj dh