CH-RU-napetosti-Diplomacija-Ljudska prava-Oružani sukobi-Organizacije/savezi ŠV-LE TEMPS 12.4.RUSIJA-ZAPAD ŠVICARSKALE TEMPS12. IV. 2000.Povratak 'zločeste' Rusije"Još nije došlo do hladnoga rata, ali već postoji jaka međusobna
odbojnost. Između Rusije i Zapada odnosi se pogoršavaju, napetost raste. Zaboravljeni su oduševljenje, strasti i nada koji su pratili konac sovjetskoga režima. Zapad više ne shvaća Rusiju, a Rusija se osjeća prevarenom. Na jednoj i na drugoj strani jača nejasan osjećaj koji je to podmukliji što se uvlači na još vruće mjesto starih navika iz doba hladnog rata. Sve je puno jednostavnije kada Rusija ima lošu ulogu i kada se možemo žaliti na njezino divljaštvo i loše ponašanje.Ta želja da se napokon pronađe pravi neprijatelj jasno izbija na vidjelo nakon glasovanja Vijeća Europe kojim se kažnjava rusko djelovanje u Čečeniji. Prvi put nakon dugo vremena skupština u Strasbourgu odbrusila je jednoj državi članici ono što ju ide. Rusi su jako ljutiti, pa i najveći demokrati u oporbi ne razumiju taj neprijateljski čin.Je li dakle trebalo šutjeti? Svakako ne. Vijeće Europe je tu da pazi na poštovanje ljudskih prava, a ne može se poreći da su ruske
ŠVICARSKA
LE TEMPS
12. IV. 2000.
Povratak 'zločeste' Rusije
"Još nije došlo do hladnoga rata, ali već postoji jaka međusobna
odbojnost. Između Rusije i Zapada odnosi se pogoršavaju, napetost
raste. Zaboravljeni su oduševljenje, strasti i nada koji su pratili
konac sovjetskoga režima. Zapad više ne shvaća Rusiju, a Rusija se
osjeća prevarenom. Na jednoj i na drugoj strani jača nejasan
osjećaj koji je to podmukliji što se uvlači na još vruće mjesto
starih navika iz doba hladnog rata. Sve je puno jednostavnije kada
Rusija ima lošu ulogu i kada se možemo žaliti na njezino divljaštvo
i loše ponašanje.
Ta želja da se napokon pronađe pravi neprijatelj jasno izbija na
vidjelo nakon glasovanja Vijeća Europe kojim se kažnjava rusko
djelovanje u Čečeniji. Prvi put nakon dugo vremena skupština u
Strasbourgu odbrusila je jednoj državi članici ono što ju ide. Rusi
su jako ljutiti, pa i najveći demokrati u oporbi ne razumiju taj
neprijateljski čin.
Je li dakle trebalo šutjeti? Svakako ne. Vijeće Europe je tu da pazi
na poštovanje ljudskih prava, a ne može se poreći da su ruske
postrojbe prilično prešle dopuštene granice u pohodu protiv
mafijaške države Čečenije. Šutnja ili tek ukor bio bi kukavičluk i
uzmak.
Trebalo je zato progovoriti. To je i učinjeno. Sada preostaje teži
dio posla: pokušati shvatiti, unatoč svim razlozima nesporazuma.
Jer nije samo dovoljno misliti da su Rusi u krivu. Bilo bi pače drsko
i pogibeljno vjerovati da im možemo nametnuti naša uvjerenja, naše
vrijednosti i našu istinu. Rat na Kosovu pokazao je granice takva
ponašanja. Rusi sasvim drugačije gledaju na čečenski sukob, oni
imaju o njemu drugačije povijesno i psihološko iskustvo. Oni ne
vode taj rat iz vlastite želje, i znaju njegovu cijenu. Napokon,
nije zamisliv mir koji bi zanemarivao njihovo mišljenje.
Dakle, faza koja započinje jako je osjetljiva. Jer, pošto smo
isticali svoje pravo na slobodu izražavanja, sada moramo dokazati
da smo spremni slušati i shvatiti. Ukratko da ne želimo opet upasti
u uobraženi monolog iz prošlih desetljeća", u uvodniku lista piše
Eric Hoesli.