US-RU-NUKLEARKE-Obrana-Diplomacija-Vlada US 12. IV. WT RAKETNA OBRANA SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES12. IV. 2000.Fobija od supersile"Bez obzira na promjenjivost američko-ruskih odnosa posljednjih godina, ono što je jasno
proisteklo iz prošlotjednoga sastanka Zaklade Gorbačov u Bostonu jest da državna raketna obrana ostaje područje golemih i štetnih razilaženja", piše Helle Bering. "I nije to jedino takvo područje. Bilo da je tema mirotvorstvo, proširenje NATO-a, ili raketna obrana, Rusi su skloni držati da je američki plan usmjeren posebno protiv njih. (...)Dubina ruskih osjećaja, koji bez sumnje proizlaze iz osjećaja nacionalnoga poniženja, otvara oči kad je čovjek naviknut promatrati raketnu obranu kao racionalnu reakciju na promjenjiv svijet u kojem se nuklearna proliferacija brzo razvija, i u kojem se teroristička prijetnja smatra najozbiljnijom prijetnjom za američku nacionalnu sigurnost. Ako bi se neka zemlja trebala osjećati izdvojeno za posebno razmatranje u ovom kontekstu, vjerojatno je to Kina, čije rakete prijete starom prijatelju Sjedinjenih Država, Tajvanu. Moguće je čak i da prevladavajući nedostatak brige za ruske reakcije hrani osjećaj frustracije i
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
12. IV. 2000.
Fobija od supersile
"Bez obzira na promjenjivost američko-ruskih odnosa posljednjih
godina, ono što je jasno proisteklo iz prošlotjednoga sastanka
Zaklade Gorbačov u Bostonu jest da državna raketna obrana ostaje
područje golemih i štetnih razilaženja", piše Helle Bering. "I nije
to jedino takvo područje. Bilo da je tema mirotvorstvo, proširenje
NATO-a, ili raketna obrana, Rusi su skloni držati da je američki
plan usmjeren posebno protiv njih. (...)
Dubina ruskih osjećaja, koji bez sumnje proizlaze iz osjećaja
nacionalnoga poniženja, otvara oči kad je čovjek naviknut
promatrati raketnu obranu kao racionalnu reakciju na promjenjiv
svijet u kojem se nuklearna proliferacija brzo razvija, i u kojem se
teroristička prijetnja smatra najozbiljnijom prijetnjom za
američku nacionalnu sigurnost. Ako bi se neka zemlja trebala
osjećati izdvojeno za posebno razmatranje u ovom kontekstu,
vjerojatno je to Kina, čije rakete prijete starom prijatelju
Sjedinjenih Država, Tajvanu. Moguće je čak i da prevladavajući
nedostatak brige za ruske reakcije hrani osjećaj frustracije i
zanemarenosti kod Rusa. 'U hladnom ratu svi su imali svoje uloge',
kaže bivši sovjetski ministar vanjskih poslova. 'Danas ne znamo
koja je naša uloga.' (...)
Čini se da je nova ruska vlada razmišljala o problemu nuklearnog
naoružanja, što bi mogao biti znak izuzetne hladnokrvnosti ruskog
predsjednika Vladimira Putina. Postoje razlozi da se vjeruje kako
će unutar sljedećih 6 do 10 tjedana biti objavljen dogovor između
ruske i američke vlade o reviziji antibalističkog raketnog
dogovora, koji bi dopustio veoma ograničeno američko razmještanje
raketne obrane, dok bi Rusija zauzvrat dobila povoljniji dogovor u
pregovorima o START-u III. Putin je već obećao da će se u Dumi
založiti za ratifikaciju START-a II., na radost američkoga
Predsjednika koji traži prigodu za predsjedničko nasljeđe o
pitanju nadzora naoružanja. (...)
Činjenica je da Rusi jednostavno ne vjeruju da su Amerikanci
ozbiljni kad govore o zaštiti Sjedinjenih Država od nuklearnoga
terorizma ili napada razbojničke države. Po njihovu mišljenju,
raketni programi Sjeverne Koreje, Irana i Iraka samo su izlika za
američku nuklearnu prevlast. U ovom trenutku, Rusija je bar jedina
zemlja koja može ugroziti državni opstanak Sjedinjenih Država.
Međutim, američka raketna obrana i pogoršavajući ruski nuklearni
arsenal mogli bi uskoro tomu stati na kraj. Umjesto zemlje trećeg
svijeta s nuklearnim oružjem, Rusija će tad biti samo zemlja trećeg
svijeta.
A u srži svega nalazi se taj stalni strah od 'jedine svjetske
supersile' koja se izdiže i tiranizira druge. 'Na trenutak nam se
činilo da nitko ne može zaustaviti Sjedinjene Države', kaže jedan
ruski dužnosnik. 'Rusija, Kina, Indija nisu ništa značile. Europi i
Aziji je rečeno da ostanu na sporednoj pruzi.'
Sve se to čini iskrivljeno gotovo do neprepoznatljivosti, u
usporedbi s političkom raspravom ovdje u Washingtonu, gdje mnoge
zabrinjava provirujući američki izolacionizam, više nego
raspojasane globalne težnje. U međuvremenu, međutim, moramo
nastaviti štititi Amerikance od raketnog napadaja - pa čak i ako
ćemo tako povrijediti osjećaje Rusa."