GB-CZ-RO-HR-BANKE-Bankarstvo-Vlada-Gospodarstvo/poslovanje/financije BBC 9. IV. KRIZA BANKARSKOG SUSTAVA BRITANSKI RADIO - BBC9. IV. 2000.Postavljanje prisilnog upravitelja, a potom i obustava posla u Istarskoj banci bio je još jedna
podsjetnik hrvatskoj Vladi u kolikom se moru problema hrvatsko gospodarstvo nalazi. Kriza bankarskog sustava vlada već dulje vrijeme Hrvatskom. Ne riješi li se taj problem, neizvjesno bankarstvo sigurno će u budućnosti biti velika zapreka u daljem razvoju gospodarskih odnosa sa Zapadom. Slavo Radošević je predavač ekonomije zemalja srednje Europe na Školi za istočnoeuropske studije u Londonu. Razgovarao je sa Snježanom Kobeščak. Evo što on kaže o uzrocima bankarskih kriza:= Tu su moguća dva uzroka zbog kojih banka dolazi u krizu. Prvo su izravni uzroci na razini pojedine banke, a drugi su posredni uzroci i dublji uzroci ovakvih kriza kao što je ova u Hrvatskoj. Na razini pojedine banke moguća su tri osnovna uzroka. Prvo je da odnos vlastitog kapitala i sredstava koja se plasiraju nije adekvatan, druga je da rizičnost ulaganja nije dobro klasificirana, a to je vjerojatno u slučaju Istarske banke bio jedan od velikih problema i, treće, prevelika izloženost jednom klijentu koji kad dođe u lošu situaciju ugrozi čitavu banku. Dakle, u okviru ta tri uzroka trebalo bi tražiti i probleme, konkretno, u slučaju Istarske banke.
BRITANSKI RADIO - BBC
9. IV. 2000.
Postavljanje prisilnog upravitelja, a potom i obustava posla u
Istarskoj banci bio je još jedna podsjetnik hrvatskoj Vladi u
kolikom se moru problema hrvatsko gospodarstvo nalazi. Kriza
bankarskog sustava vlada već dulje vrijeme Hrvatskom. Ne riješi li
se taj problem, neizvjesno bankarstvo sigurno će u budućnosti biti
velika zapreka u daljem razvoju gospodarskih odnosa sa Zapadom.
Slavo Radošević je predavač ekonomije zemalja srednje Europe na
Školi za istočnoeuropske studije u Londonu. Razgovarao je sa
Snježanom Kobeščak. Evo što on kaže o uzrocima bankarskih kriza:
= Tu su moguća dva uzroka zbog kojih banka dolazi u krizu. Prvo su
izravni uzroci na razini pojedine banke, a drugi su posredni uzroci
i dublji uzroci ovakvih kriza kao što je ova u Hrvatskoj. Na razini
pojedine banke moguća su tri osnovna uzroka. Prvo je da odnos
vlastitog kapitala i sredstava koja se plasiraju nije adekvatan,
druga je da rizičnost ulaganja nije dobro klasificirana, a to je
vjerojatno u slučaju Istarske banke bio jedan od velikih problema
i, treće, prevelika izloženost jednom klijentu koji kad dođe u lošu
situaciju ugrozi čitavu banku. Dakle, u okviru ta tri uzroka
trebalo bi tražiti i probleme, konkretno, u slučaju Istarske banke.
Međutim, budući da je to već četvrta kriza u Hrvatskoj, očigledno tu
se radi i o dubljim uzrocima posrednog karaktera i oni su, prvo, u
toj situaciji da je Hrvatska u zadnjoj godini ušla iz razdoblja od
tri godine rasta u recesiju, i to se odmah osjeti na povećanje
rizika u bankarstvu, ali postoje specifični uzroci koji su vezani
uz tradiciju, a to je privatizacija u Hrvatskoj uz ovu dominantnu
vlast insajdera ili s uskim vezana između političkih krugova i
banaka, koja onda očigledno ugrožava financijski sustav.
- Spomenuli ste povezanost s procesom tranzicije. U Češkoj je došlo
do financijske krize prije nekoliko godina. Tamo je ipak,
pretpostavljam, korupcija bila manje zastupljena nego u Hrvatskoj
i problemi povezivanja vlasti s bankarskim sustavom, isto tako. Ako
usporedimo stanje s onim kakvo je sada u zemljama bivše (istočne)
Europe, kako tamo banke posluju?
= Srećom po nas, nismo jedini koji imamo tu bankarsku krizu. 1995.
godine su baltičke zemlje, Latvija i Litva, imale bankarsku krizu.
Bugarska i Rumunjska 1996.-1997. Spomenuli ste Češku, 1996.- 1997.
S te strane, reklo bi se, ono što se meni čini značajnim, u čemu se
hrvatska bankarska kriza razlikuje od drugih kriza. Ona se
razlikuje u dva aspekta: prvi je dubina krize i visoki troškovi koji
iz toga slijede za gospodarstvo. Većina bankarskih kriza u istočnoj
Europi su došle početkom tranzicije. One su nastale kao posljedica
prelaska iz jednog sustava u drugi. Međutim, hrvatska kriza je
očigledno novijeg karaktera i ona je generirana slabostima u
sustavu, a ne naslijeđem kao što je to bilo u drugim zemljama. Možda
samo da ilustriram u čemu je specifičnost što se tiče dubine krize.
Nedavno je, koliko sam mogao pratiti vijesti iz Narodne banke,
guverner priznao da su troškovi rekapitalizacije bankarskog
sustava u Hrvatskoj oko jedne trećine društvenog proizvoda. To je
dakle golema svota i ako je usporedimo s drugim zemljama, to je de
facto u samom vrhu. Slični troškovi, oko 33 posto društvenog
proizvoda su bili troškovi u Čileu 1983. kada je tamo bila bankarska
kriza koje je potpuno izazvana vanjskim okolnostima. U drugim
zemljama u tranziciji su to znatno ili relativno manji troškovi
rehabilitacije bankarskog sustava, tako da su oni u Mađarskoj 1993.
bili oko 12 posto, u Poljskoj oko 5,7 posto. Dakle, ta dubina
hrvatske bankarske krize je očigledni rezultat načina na koji je ta
kriza rješavana, što znači da se moglo i da se može upasti u krizu,
ali i da se može 'jeftinije' izići iz takve krize.
- U konkretnom slučaju Istarske banke, Istrani inzistiraju da
hrvatska Vlada pomogne u ovoj krizi banci da se izvuče iz nevolja.
Da li treba hrvatska Vlada sada intervenirati, odnosno kako su
zemlje kao Češka ili Estonija rješavale svoje probleme?
= Iskustvo pokazuje da se kriza sporije rješava u zemljama koje se
pretjerano oslanjaju samo na središnju banku, koristeći je i kao
agenciju za restruktuiranje i kao sredstvo za poboljšanje
likvidnosti banaka. Politika Narodne banke je sve do ove godine,
kao što je to jedan hrvatski ekonomist naveo, igrala ulogu
skrivenog Ministarstva financija, što znači da je sanirala
insolventne banke, isplaćivala štedne uloge bankrotiranih banaka i
da se stvari moraju učiniti transparentnijim i da se moraju
prebaciti i na budžet. Prema tome, čini mi se da je nemoguće da Vlada
u toj situaciji ostane po strani, ali se ne može rješavati ad hoc
zbog toga što je jedna banka ... pitanje čitave tranzicije u
bankarskom sustavu, a posebno uloge Narodne banke i supervizije
onda pojedinih banaka. Ono što se mora priznati, što je stvarno
činjenica jest da je u Hrvatskoj taj proces već započet i da je
Narodna banka već sama poduzela dosta aktivnosti usmjerenih na
rehabilitaciju bankarskog sustava. Tu je potrebno i razgraničiti
ulogu Narodne banke i njezinu ulogu u restrukturiranju bankarskog
sustava. Čini se da je tu ona previše blizu svemu i da bi se trebala
ograničiti više na svoju monetarnu ulogu, a čitav taj zadatak
restrukturiranja bankarskog sustava delegirati na posebnu
agenciju.
- U zemlji također postoji strah od ulaska stranih banaka u velikoj
mjeri na hrvatsko financijsko tržište. Koliko je to pozitivno
odnosno negativno?
= Nažalost, mi na to ne možemo utjecati mnogo jer - prvo smo se
doveli u tu situaciju da je de facto kod mnogih banaka privatizacija
jedini način da se kriza i razriješi, prema tome naš će se bankarski
sustav, kao i u svim ostalim zemljama u tranziciji, morati otvoriti
stranim ulagačima i taj proces je već počeo, i Vlada će zbog drugih
razloga morati ubrzati proces privatizacije, i to je vezano i za
ukupan proces liberalizacije čitave ekonomije. Naravno je da tu sad
postoje različita politička gledišta, međutim, čini mi se da zbog
ovih ograničenja u kojima se nalazimo da će Hrvatska poći putem
ostalih zemalja u tranziciji.
- Koje će biti konkretno posljedice ove bankarske krize u
Hrvatskoj?
= Posljedica ove bankarske krize: prvo - da će to učiniti financije
još skupljima u Hrvatskoj jer će povećati rizik, odnosno inozemni
ulagači će naprosto biti prisiljeni da poskupljuju cijenu ulaska na
hrvatsko tržište i, drugo - povećat će se porezni teret
gospodarstva. S druge strane, to će dovesti do pozitivnih promjena
kao što su, već smo spomenuli, privatizaciju. Potaknut će se
spajanje banaka, odnosno kupovina slabijih od strane boljih
banaka, tako da, s te strane, to jest pozitivan efekt ove krize, ali
su troškovi dosta veliki.
(BBC)