AU 6.IV.-DIE PRESSE-RATNI ZLOČINCI

AUSTRIJA DIE PRESSE 6. IV. 2000. Omča se steže "U Bosni i Hercegovini nakon uhićenja uglednoga srpskog političara Momčila Krajišnika treba očekivati i daljnja uhićenja ratnih zločinaca. Tako se barem dočulo iz diplomatskih krugova u Sarajevu. Uhićenjem Krajišnika u ponedjeljak doista je 'velika riba' ušla u mrežu istražitelja, jer on je već od 1990. pripadao vodećim nacionalističkim političarima u Bosni, a poslije Daytonskoga sporazuma bio je čak izabran u tročlano državno predsjedništvo. U Haagu je optužen za genocid, zločin protiv čovječnosti i za kršenja ratnoga prava. Za istražitelje suda za ratne zločince u Haagu ohrabrujuće je što je poslije Krajišnikova uhićenja od francuske jedinice SFOR-a u srpskim područjima ostalo mirno. Ekstremna stranka SDS (Srpska demokratska stranka) koju je dugo vremena vodio također traženi Radovan Karadžić, a pripada joj i Momčilo Krajišnik, pozvala je srpsko stanovništvo da ostane mirno. I u bosansko-srpskim medijima događaju je pridana manja važnost. Napade na međunarodne ustanove i na vojnike međunarodne mirovne postrojbe SFOR-a vjerojatno više ne treba očekivati, izjavili su glasnogovornici SFOR-a u Sarajevu. Glavna tužiteljica suda za ratne zločince Carla del Ponte još je 20. veljače zamolila mirovnu postrojbu da uhiti Krajišnika. Budući da je njegovo boravište u francuskom sektoru, na francuskim je jedinicima bilo da to obave. Na posljetku je dakle odluku morao donijeti Pariz. Do sada je Francuska u pitanju ratnih zločinaca bila suzdržana. Većina uhićenja ratnih zločinaca u Bosni, kojih je pred sudom sada 36, idu na račun britanskih jedinica. Mnogi su se vjerojatni ratni zločinci povukli u francuski sektor, vjerojatno čak i Radovan Karadžić. Zbog svojeg oklijevajućeg držanja, Francuska je već dugo na udaru međunarodne kritike. Poslije razgovora s vladom i državnim predsjedništvom, Carla del Ponte konačno je u ožujku uspjela dobiti potporu za svoju molbu, ponajprije od predsjednika Jacquesa Chiraca. Čini se da Krajišnikovo uhićenje najavljuje novu strategiju međunarodne zajednice u odnosu na ratne zločince. NATO- ov glavni tajnik Robertson uostalom više je puta naglasio da se nijedan od 93 javno traženih i onaj nepoznati broj vjerojatnih ratnih zločinaca s tajnog popisa ne može osjećati sigurnim. 'Svi će oni dospjeti pred sud', izjavio je nedavno u Sarajevu. Od 1995. osobito su oklijevali NATO-ovi vojnici. Zapovjednici su se bojali militantnih reakcija ekstremista, dakle za život svojih podčinjenih. Do 1997. vrhovno je zapovjedništvo čak izjavljivalo da vojnici nemaju mandat za uhićenje ratnih zločinaca. Tek je intervencijom Richarda Holbrookea javno razjašnjeno da je takav mandat pokriven rezolucijom Vijeća sigurnosti. Poslije toga je došlo do prvih akcija Britanaca u Prijedoru. No od tada su se promijenile i neke druge političke koordinate. Promjenom vlasti u Hrvatskoj, porasla je u Zagrebu 'spremnost na suradnju'. Prvi je znak bila predaja dokumenata, a zatim, 28. ožujka, izručenje haaškomu sudu hrvatskoga kriminalca i ratnog zločinca Mladena Naletilića zvanog Tuta. Tuđmanov je režim njegovo izručenje odbijao zbog 'zdravstvenih razloga'. U Srbiji i republici srpskoj u Bosni ne treba očekivati sličnu suradnju. Istražitelji su u odnosu na Srbe i dalje upućeni na primjenu sile stranih međunarodnih postrojba. Na vrhu popisa su: general Ratko Mladić, Radovan Karadžić i Slobodan Milošević" - piše Erich Rathfelder