US 5. IV. WP RUSKO GOSPODARSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 5. IV. 2000. Putinov stari neprijatelj "Ono što znamo o Vladimiru Putinu jest da ne znamo puno o njemu. On je pobijedio na ruskim predsjedničkim izborima kao snažni vođa koji će obnoviti nacionalni ponos. To je uvjerenje uglavnom proistjecalo iz njegova nepopustljiva rata u Čečeniji. S druge strane, on nije rekao na koji način namjerava obnoviti rusko gospodarstvo. O tom bi pitanju na posljetku mogla ovisiti njegova sudbina", piše Robert J. Samuelson. "Rusko gospodarstvo opire se jednostavnim etiketama. To nije stari sustav naredbi i nadzora. Cijene su liberalizirane. Poduzeća su privatizirana. No rezultat nije tržišni kapitalizam. U kapitalizmu, motiv profita vodi većem gospodarskom kolaču i višem životnom standardu. Ljudi stvaraju nove proizvode i poboljšavaju djelotvornost. Proizvodnja i profiti rastu. Suprotno tomu, čini se da su pokretačke sile u Rusiji pljačka i samoočuvanje. Ljudi štite svoj komad kolača ili uzmu tuđi. Po nekim procjenama, ruski bruto domaći proizvod 1999. bio je samo oko 60% onoga što je bio 1989. Bilo je ozbiljnih socijalnih nuspojava. Životni vijek dramatično je opao. Godine 1989. on je iznosio 64 godine za muškarce; do 1997. ta je brojka pala na 61. Gospodarsko opadanje djelomično odražava raspad sovjetskog vojno- industrijskog kompleksa. No pad je i posljedica nedostatka poticaja za širenje proizvodnje. 'Privatizacijom' je prenesen dobar dio bogatstva zemlje, posebno naftih polja, u ruke nekolicine - ozloglašenih 'oligarha'. Oni su dobili toliko mnogo na tako lagan način da je njihov glavni poticaj iskoristiti to za jačanje osobne gospodarske i političke moći. Dio bogatstva je prenesen u sigurna utočišta inozemnih bankovnih računa. Nakon pregleda različitih istraživanja, Služba Kongresa za istraživanje procjenjuje takav 'odljev kapitala' na oko 150 milijarda dolara između 1992. i 1999. To je smanjilo izravna inozemna ulaganja u Rusiju poslije 1992. (12 milijarda dolara) i sve zajmove od MMF-a (22 milijarde dolara). Kako se događa odljev kapitala? Evo nekih načina, prema Službi Kongresa za istraživanja: 1) Nafta se izvozi - a dio profita ostavlja u inozemstvu; 2) ruske kompanije namjerno preplaćuju uvoznu robu, a višak polažu na svoje bankovne račune u inozemstvu. Drugi je problem trampa. Kompanije ne plaćaju račune, poreze i plaće. Vlade ne ispunjavaju svoje novčane obveze. Novac se ne koristi. Uskače trampa, ili kompanije preživljavaju kroz složenu negotovinsku razmjenu - da izbjegnu porez ili nabave zalihe. Tu često djeluju posrednici. Godine 1998., zamalo 60% isplata nije obavljeno u gotovini, izvješćuje Organizacija za gospodarski razvitak i suradnju u Parizu. Trampa je iznimno nedjelotvorna. Ljudi ne mogu kupiti što žele. Uzimaju što se nudi. To također uništava motiv profita i ohrabruje korupciju. Posrednici izvlače mito za dogovaranje probitačnih dogovora. Vještine guranja su važne. Upravljačke vještine - poboljšanje proizvodnje - nisu. Postoji metoda u tom ludilu. U izvrsnom članku, ekonomist Svjetske banke Brian Pinto pokazuje da su Rusi razvili neslužben sustav subvencioniranja neprofitabilnih kompanija. Da malo pojednostavimo: kompanije za proizvodnju ne plaćaju dio ili sve račune za struju i plin; s druge strane, plinski i električni monopoli ne plaćaju poreze vladi. Cilj je spriječiti bankrote i rezultirajuću nezaposlenost. To ne pali. (...) Središnja vlada, pod pritiskom zbog poreza - kreše svoju potrošnju. Stariji, koji ovise o vladinim mirovinama, posebno trpe. Potrošnja slabi. Nezaposlenost iznosi oko 12%. Postoje dvije škole misli o Putinu. Jedna kaže da on ima 'prozor prigoda', prema Keithu Bushu iz Centra za strateška i međunarodna istraživanja u Washingtonu. Putin dolazi u trenutku kad gospodarstvo već oživljava, ali polazi od niskih razina ukupnog proizvoda. Godine 1999., BDP je rastao oko 3%. Osim malog napretka 1997., to je bilo prvo povećanje u 11 godina, kaže Bush. Ironično, objašnjenje leži u financijskoj krizi iz kolovoza 1998. Gledano iz ove vremenske točke, to je možda bila sreća u nesreći. Ona je zemlju natjerala da napusti nerealan tečaj koji je, zbog jeftinog izvoza, kažnjavao mjesne proizvođače. Početkom kolovoza 1998., tečaj je iznosio oko 6 rublja prema dolaru; sada je oko 28. Rezultirajući porast cijena uvozne robe premjestio je kupovinu u ruske kompanije. U siječnju i veljači, industrijska proizvodnja bila je 13% viša nego prije godinu dana, izvješćuje Ben Slay iz PlanEcona, tvrtke za konzalting. Manji uvoz i više cijene nafte - nafta je glavni izvozni proizvod Rusije - napuhali su trgovački višak na 33 milijarde dolara 1999. Vladino ubiranje poreza poboljšalo se. Plaće su se češće isplaćivale. S obzirom na svoju popularnost, Putin će postići više suradnje u Dumi (ruskom parlamentu) nego bivši predsjednik Boris Jeljcin, kaže Bush. Što će biti Putinov program? Hoće li izazvati oligarhe? Može li on obnoviti insolventan bankovni sustav? Može li pojednostaviti oporezivanje? Najveća potreba - tvrdi Pinto iz Svjetske banke - jest stvoriti poticaje za širenje proizvodnje. Neslužbeni sustav subvencioniranja treba napustiti. Kompanije moraju plaćati račune i poreze; one neprofitabilne trebaju istrijebiti gubitke - ili otići u stečaj. Vještine upravljanja, a ne guranja, trebale bi biti važne. Isto vrijedi za poljoprivredu, u kojoj je Rusija postala previše ovisna o uvozu, dok je proizvodnja katastrofalno opala. Pinto kaže da je njegova politika donijela uspjehe Poljskoj - a može uspjeti i u Rusiji. Hoće li? Druga škola misli o Putinu je sumnjičava. Ona drži da je Rusija kulturno nesposobna da stvori dinamično gospodarstvo. Caristička Rusija nikad nije potpuno prihvatila kapitalizam. 'Aristokracija sklona samougađanju s prijezirom se opirala modernizaciji', jednom je napisao povjesničar ekonomije David Landes. Sovjetski je sustav uništio svaku preostalu mrvicu preuzimanja rizika. Poduzetnički duh je slabašan. Korupcija je način života. Po toj školi, Putin, bez obzira na osobne kvalitete i ambicije, vodi izgubljenu bitku s poviješću. 'Da bi se osjećali optimistično, morate usporediti Rusiju s njezinom vlastitom prošlošću', kaže ekonomist John Litwak iz Organizacije za gospodarski razvitak i obnovu. 'Ako ju usporedite s drugim zemljama, postat ćete veoma pesimistični.'"