NJ 4.4.SZ: NIJEMCI SUMNJAJU U POTKOVU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 4. IV. 2000. Potkova kao opravdanje "Izvor se nalazi na vrlo 'osjetljivu' položaju, isticali su tajanstveno u svibnju prošle godine u ministarstvu obrane: pozicioniranje i kretanje jugoslavenske vojske nude navodno dovoljno indicija koje upućuju na operaciju protjerivanja stanovništva s Kosova, u načelu nalik potkovi. U dvije trećine kruga protjerano je već oko 280 tisuća ljudi, a njih oko 205 tisuća nalazi se u bijegu i izvan potkove, navedeno je. Rudolf Scharping, koji je prije godinu dana zajedno s Bundeswehrom objavio Miloševićev 'Plan Potkova', napisao je kasnije u svom ratnom dnevniku pod datumom 5. travnja 1999. sljedeće: 'Imamo li sada 'potpuni dokaz o dugo planiranim srpskim protjerivanjima na Kosovu?' Javnost je u početku bila skeptična prema mogućnosti da plan, koji je navodno istražila i Zapad o njemu obavijestila bugarska obavještajna služba, uistinu postoji. Frankfurter Rundschau ocijenio je da je ministrovo predstavljanje plana bilo obilježeno nedostatkom detalja. Ta okolnost otvara po FR-u i mogućnost tumačenja po kojemu 'objavljene pojedinosti naknadno opisuju tijek masovnih progona'. No, skepsa je utihnula, a rat na Kosovu razvio je vlastitu dinamiku. Godinu dana kasnije, na primjeru Plana Potkova razvila se rasprava o vjerodostojnosti njemačke vlade u spomenutom ratu. Raspravu je raspirila knjiga nekadašnjega brigadnog generala OESS-a Heinza Loquaia. On je pisao o 'ulasku u rat koji je mogao biti spriječen', obrazloživši, između ostalog, svoje mišljenje da Plan Potkova uopće nije ni postojao. Scharping je po njemu tražio dodatno opravdanje za rat koji je u javnosti bio sporan a skupštinski su zastupnici 'nekritički preuzeli' njegove tvrdnje. Sam Scharping zapravo zauzima defenzivan stav prema postojanju tog Miloševićeva plana o sustavnom protjerivanju Kosovara; 'koliko je dokaza sustavnog ubijanja' još potrebno nalik onima u razdoblju između ožujka i lipnja 1999., pita on. I nastavlja: svi su vidjeli slike golemih izbjegličkih logora. Osim toga, plan služi haaškom sudu za ratne zločince kao osnova za optužnicu protiv Miloševića, napominje Scharping. To samo po sebi nije dokaz za njegovo postojanje - u Den Haagu se ionako ne žele očitovati o pojedinostima optužnice. U Berlinu se sukob danas vodi na poznatim političkim bojišnicama: CDU zahtijeva sjednicu odbora za obranu, FDP upozorava da je jedan upit ostao bez odgovora (...) S onu stanu berlinske političke pozornice danas se pak raspravlja o daleko zanimljivijem pitanju: je li sukob oko Plana Potkova zapravo zamjenska rasprava koja je zapravo trebala biti usredotočena na zanemarenu temu - kritičko razmatranje rata na Kosovu i njemačkog sudjelovanja u njemu? Christoph Bertram iz Zaklade za znanost i politiku formulira to na sljedeći način: 'To se razmatranje ne vrti oko prošlosti već oko nelagode zbog posljedica spomenutog rata'. Točno je da je prije i nakon godišnjice početka rata vođena neodlučna rasprava o neriješenim problemima na Balkanu: koliko bi još dugo strani vojnici i policajci tamo trebali biti stacionirani? tko će to platiti? kako će Europa reagirati na kosovarske želje za autonomijom? kako uspostaviti trajan mir između duboko sukobljenih skupina? Primjerice, Dieter Lutz s hamburškog Instituta za mirovna istraživanja i sigurnosnu politiku smatra da je informacijska politika Rudolfa Scharpinga bila ispit za savezno-republikansku demokraciju i ocjenjuje da ga ova nije položila s dobrim ocjenama: dokumenti forenzičara koji su pregledali moguće žrtve pokolja nalaze se pod ključem, a dnevna izvješća OESS-ovih promatrača s Kosova nisu dostupna javnosti, napominje on. Politička klasa pokazala je otpor prema savjetima i prekršila je ustav i međunarodno pravo, naglašava Lutz: 'Takozvani Plan Potkova bio je sredstvo za gašenje koje je trebalo umiriti stanovništvo', ističe on. Nadalje, Lutz pripovijeda da u ministarstvu obrane radi časnik kojega zovu 'Kovač'. On je po njegovm riječima zaposlen u odjelu za vrednovanje vijesti i quasi je napisao Plan Potkova. Nažalost, nitko u Bundestagu ne želi to čuti, dodaje Lutz, napominjući da ga u toj instituciji optužuju da širi teorije urote. Ostali znanstvenici više se bave pitanjem odnosa rasvjetljavanja činjenica i propagande: Peter Schlotter iz Hessenske zaklade za istraživanja mira i sukoba drži da je Scharping 'precijenio značenje' Plana Potkova. 'Vlada nije trebala širiti određeno raspoloženje neozbiljnim informacijama', tvrdi Schlotter. Tako nešto više nije bilo potrebno, napominje on: napokon, odluka o sudjelovanju u ratu već je bila donesena. Frank Umbach iz Njemačkog društva za vanjsku politiku smatra da je ta rasprava posredno vezana i uz aktualne probleme - naime, uz obrambeni proračun: samo onaj tko ima izviđačke satelite može provjeravati tuđe informacije. Takve pak satelite Bundeswehr ne može kupiti već mora štedjeti. Budućnost će pokazati hoće li rasprava možda na kraju donijeti Rudolfu Scharpingu i kakvu korist", zaključuje Cathrin Kahlweit.