FR- MONDE 4.4.HASSNER O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 4. IV. 2000. Od polurata do polumira "Od svih povoda za vojno upletanje 24. svibnja 1999., najveći je i jamačno najizravniji bio sačuvati ugled zapadnih vlada nakon višemjesečnih prijetnja koje nikada nisu bile ostvarene. Danas je NATO, a uz njega i UN i Europska unija, izložen još većoj pogibelji - pogibelji od gubitka vjerodostojnosti njegovih obećanja. (...) NATO, govorilo se prošle godine, ne može si dopustiti da izgubi rat. Trebamo li vjerovati da države i međunarodne organizacije koje su se prvi put udružile da stvore vladu jedne malene zemlje, olako mogu dopustiti da izgube mir? Kao i u doba rata, kao u Bosni, ključ je mogućega neuspjeha u tome što mogućnosti ne odgovaraju ciljevima, što se stalno odgađa, što se primjenjuju polumjere i povlači pred velikim, ali neugodnim odlukama. Poluratu odgovara polumir, poluprotektoratu poluneovisnost, poluvladi poluanarhija. Kao što se 1997. - 1998. dopustilo da se proširi ustanak OVK-a i Miloševićeva divljačka represija, 1999. - 2000. pušta se da se pogorša stanje u Mitrovici. Kao što u doba isključivo zračnog rata sigurnost postrojba KFOR-a ima bezuvjetnu prednost, osobito za Amerikance, ispred sigurnosti puka koji bi trebali zaštititi. (...) Budući da se ne želi silom nametnuti izravna i neodređena uprava, stvarni se protektorat spaja sa sudjelovanjem Kosovara u upravi, ponajprije putem prijelaznih ustanova čije članove imenuje Bernard Kouchner ili tri strane koje su bile nazočne u Rambouilletu, a onda i putem, prvo, lokalnih, a zatim i općih izbora. Ovi ne mogu a da ne dovedu do sukoba oko legitimnosti, a zatim i do proglašenja neovisnosti koju strane sile za sada ne žele. (...) Neovisnost Kosova je neizbježna i opravdana zbog tlačenja kojemu je ono bilo izloženo, ali se mora ostvariti postupno, popratiti pravnim prisilama, vojnim mjerama i programom za konsolidaciju tog područja kako ne bi imala pogibeljne posljedice za susjedne države. Možda su mogući neki granični sporazumi (u svezi s albanskim selima na jugu Srbije i srpskim selima na sjeveru Kosova), pa i poseban status za Mitrovicu i rudnike u Trepči uz međunarodni nadzor. Sve to može biti nemila pragmatična povreda načela za koje se zauzima međunarodna zajednica, ali se može prihvatiti kao manje zlo koje može svladati pravne i političke teškoće. No kakva god bila konkretna formula, bitno je da UN, ili barem Europa, shvati da mora promijeniti svoje stajalište o statusu Kosova, ali da to zahtijeva jaču i dulju, a ne manju nazočnost i djelovanje. Samo po tu cijenu neće propustiti povijesnu zadaću: povesti Kosovo (kakav god bio njegov pravni i međunarodni položaj) prema sudbini pravne države na europeiziranom Balkanu. Odustati od te zadaće nasred puta bila bi moralna i politička nesreća za UN, za Zapad, a napose za Europu", piše Pierre Hassner, direktor odjela za istraživanje u Centru za međunarodna istraživanja (CERI).