AU 3.IV.-DIE PRESSE-PRAVE PRILIKEI

AUSTRIJA DIE PRESSE 3. IV. 2000. Prave prilike "Upada u oči da se slika konzervativnih stranaka u Europi postupno pozitivno mijenja. U Španjolskoj se Jose Maria Aznar pokazao superstarom koji ima sposobnosti da konzervativizam na europskom kontinentu revolucionira slično kao prije njega Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji. U Njemačkoj, gdje se CDU-u prije nekoliko tjedana proricalo debakl talijanskih razmjera, Angela Merkel priprema se da tu stranku promišljenošću i stručnošću izvuče iz najteže krize u njezinoj povijesti. Ona je dovoljno ponizna da prirodni proces oporavka CDU-a ne ugrozi brzopletim programatskim zaključcima - a takva poniznost pripada u konzervativizam. Ipak se nešto već naznačuje: gospođa Merkel utjelovljuje, a u tomu sliči Aznaru, novi tip konzervativnog vodstva koji se jasno razlikuje od onoga koji je u Njemačkoj prevladavo od Adenauera do Kohla. Ona obećava da će biti pragmatična, neideologijska i građanima bliska, otvorenija prema različitim preferencijama ljudi, ma na kojem se području one pokazale. Izgleda kao da europski konzervativizam napokon izvlači pouke iz nove podjele političkih trajnih vrijednosti na lijeve i desne poslije revolucionarne 1989. godine. Jasno je da je ljevica na gospodarskom području totalno zakazala i morala je ustupiti mjesto liberalizmu - 'Treći put' Tonyja Blaira sadrži to priznanje. No također je jasno da je desnica poražena od ljevice na kulturnom području i, unatoč svim nacionalističkim, prema strancima neprijateljskim i fundamentalističkim napadima kojima je ponekad obuzeta, na bojnom polju kulturnih bitaka uzmiče uz borbu. Radi li se tu o dugotrajnoj šteti revolta 60-ih i 70-ih godina? Možda. No puno je presudnije što su se, kao posljedica oslobađanja tržišta, radikalno izmijenili životni odnosi ljudi. Politika koja bi smjerala na ograničavanje socijalne mobilnosti, rušenje mostova prema globaliziranom svijetu i vraćanje žena za štednjak, bila bi unaprijed osuđena na propast. Isto si tako ljudi ne dopuštaju propisivati što trebaju držati umjetnošću a što ne. Bliži se kraj kulturne politike, i lijevih kao i desnih, a oni koji bi mogli očuvati barem iskru slobode, mogu se tomu od srca radovati. Velika prilika konzervativnih stranaka sastoji se u tomu da liberalno načelo laissez-faire, koje se sjajno održalo u gospodarskom životu, korak po korak protegnu i na druga politički propisana područja. Uspješna politička strategija mora ozbiljno shvatiti političku mrzovolju koja se posvuda širi i iz toga izvući konzekvencije. Ipak je apsurdno, da spomenemo samo jedan aktualan primjer, što mi kao punoljetni građani koji se sami uzdržavamo i koji smo odgovorni, smijemo ulaziti u sve moguće ugovore - ali odluku kako dugo moramo raditi i kada moramo u mirovinu, zadržavaju političari, jer se ne mogu pomiriti s liberalnim načelom 'obveza osiguranja' umjesto 'osiguranje obveza'. Sve više ljudi s inače vrlo različitim preferencijama brane se od političkoga tutorstva. Politički bi bilo mudro da obrate pozornost na te zajedničke stvari, umjesto da se čvrsto hvataju i razlika među ljudima. Konzervativci boluju od jedne pogrješke: podcjenjuju svoje izglede na politički uspjeh" - zaključuje Karl-Peter Schwarz.