US 3. IV. CSM SANKCIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 3. IV. 2000. Je li Zapad prebrz u uvođenju sankcija? "Dolazi vrijeme zamora sankcijama. Ta diplomatska batina, koju je predsjednik Clinton uporabio više puta od bilo kojeg drugog vođe u američkoj povijesti, gubi svoju djelotvornost i privlačnost na globalnoj pozornici", piše Scott Peterson. "Neuspjesi gospodarskih sankcija - posebno u Iraku - izazivaju sumnje u budućnost sankcija kao sredstva kažnjavanja. Paradoks je to što su desetljećima nakon nametanja prvog embarga Kubi 1960., mete sankcija (bilo da je to kubanski predsjednik Fidel Castro, irački vođa Sadam Husein, ili srpski predsjednik Slobodan Milošević) kadre pretvoriti sankcije u političku prednost, ujedno uredno prebacujući njihov teret na svoje narode. Zbrka američkih sankcija danas pogađa više od polovice stanovništva svijeta. No ozbiljnost iračkoga slučaja prvi je put donijela diplomatski otpor sankcijama protiv onoga što Sjedinjene Države smatraju globalnim prijestupima. Sve glasniji zbor prosvjeda prošloga je četvrtka doživio vrhunac odlaskom Hansa Von Sponecka, UN-ova humanitarnog čelnika, iz Bagdada. On je dao ostavku radije nego da predsjeda nad daljnjim razaranjem društvenog tkiva Iraka. 'Budimo svjesni: Irak se nalazi među nekoliko zemalja u svijetu koje nazaduju', rekao je 32-godišnji UN-ov veteran u svom prvom intervjuu nakon odlaska iz Iraka. 'Ne sumnjam da će povijest procijeniti da je Irak bio prisiljen postati zamorcem za iskušavanje metodologije sankcija koja je na kraju doživjela neuspjeh. Moramo pronaći novi pristup.' Sankcije su možda moderni ekvivalent vojne opsade, kojom su vojske tijekom povijesti, od Rimljana koji su opkolili Masadu (drevnu židovsku utvrdu u Izraelu) do Nijemaca i Finaca koji su blokirali Lenjingrad u Drugom svjetskom ratu, pokušavale postići predaju uništavanjem volje za otporom. Korijeni američke politike sežu do predsjednika Woodrowa Wilsona, koji je 1919. rekao da je 'u bojkotiranoj zemlji na vidiku predaja'. Čini se da se Clinton drži te maksime, jer su kod njega sankcije gotovo zamijenile diplomaciju. (...) No takva prekomjerna uporaba 'smanjuje vrijednost oruđa' a 'moralna se vrijednost gubi', kaže Gary Hufbauer, stručnjak za sankcije i viši suradnik Instituta za međunarodno gospodarstvo u Washingtonu. Ekonomisti procjenjuju da sankcije Amerikance stoje nekih 20 milijarda godišnje u gubitku prihoda od izvoza, i gubitku do 200.000 poslova. Pouke skoro deset godina sankcija prema Iraku tjeraju analitičare na ponovno preispitivanje svojih pretpostavka o tome koje su malobrojne sankcije - od 176 zabilježenih slučajeva u ovom stoljeću - donijele promjenu kod meta, i zašto ih je toliko doživjelo neuspjeh. 'Dosta smo procjenjivali', kaže Hufbauer. 'Žalosna je istina da kad imate zaista natražnjački poredak, a idete za velikim ciljem poput njegova zbacivanja, rezultati se vrte oko nule.' Sankcije su se primjenjivale od Sjeverne Koreje do Kanade, a Indija i Pakistan kažnjeni su sankcijama - obveznim prema američkom zakonu - kad su testirali nuklearne sprave 1998. Te su sankcije teško oštetile američke poljoprivredne izvozne proizvode, obnavljajući interes Kongresa za reformom koja bi zahtijevala procjenu utjecaja sankcija na Ameriku prije njihova nametanja. (...) Sveobuhvatne UN-ove sankcije nametnute su Iraku u kolovozu 1990., tek nedugo nakon što su iračke snage napale Kuvajt - i ostaju stup američke politike prema Iraku. Od 1996., Iraku je dopušteno prodavati naftu da kupi humanitarnu robu, no američki su dužnosnici blokirali mnogo ugovora, u brizi da bi se roba 'dvostruke namjene' mogla iskoristiti za ponovno oživljavanje iračkih programa nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja. Sjedinjene Države došle su u protekla dva tjedna pod snažan pritisak kako prijatelja tako i neprijatelja u UN-ovu Vijeću sigurnosti. U rijetkom trenutku kritičnosti, UN-ov čelnik Kofi Annan primijetio je da su sankcije stvorile 'ozbiljnu moralnu dilemu' u UN-u, i da su Sjedinjene Države i Britanija blokirale više od 1,5 milijarde dolara vrijednih humanitarnih ugovora za Irak. 'UN je na strani ranjivih i slabih, i uvijek je tražio načine da olakša patnje. Pa ipak, ovdje nas optužuju da izazivamo patnje', rekao je Annan. (...) Naftom bogati Irak nekad je bio jedna od najbogatijih država Bliskog istoka. No desetljeće rata osamdesetih godina, Zaljevski rat 1990., i zatim sankcije, donijeli su porast stope ekstremne neuhranjenosti. Smrtnost djece sad se mjeri u stotinama tisuća, a došlo je do zamalo potpunog sloma zdravstva i drugih osnovnih usluga, prema statistikama UN-a. Von Sponeck ističe da je iračko vodstvo 400 milijuna dolara godišnjih prihoda od nezakonitog krijumčarenja nafte utrošilo na svašta, od novih palača do viskija, i da je razočaran time koliko se mali dio legalnog UN-ova novca troši na obrazovanje. (...) Irak bi trebao biti dokaz da sankcije jednostavno ne pale, kaže Von Sponeck. Sankcije iz doba aparthejda u Južnoj Africi često su slučaj koji zagovornici sankcija spominju kao uspješne, no Von Sponeck je bio na čelu UN-a u susjednoj Bocvani u to vrijeme, i ne slaže se s tom procjenom. 'Ljudi zaboravljaju da je razdoblje sankcija bilo kratko, i da su prve žrtve bile crnci u Južnoj Africi', kaže on. Papa Ivan Pavao II. pridonjeo je stvaranju takvog raspoloženja tijekom svojeg posjeta Kubi 1998., gdje četiri desetljeća sankcija nije uspjelo zbaciti Castra - govoreći da su sankcije 'uvijek žalosne jer pogađaju one kojima je najteže.' (...) 'Najveća pouka posljednjih deset godina', kaže Hufbauer, jest da su 'ponekad sankcije uspješne kad imate skromne ciljeve i otvoren poredak.' No sankcije su diplomatsko oruđe koje je zahvalno samo u takvim slučajevima. Ne možete očekivati da će riješiti teške slučajeve.' (...)"