US 3. IV. NYT PUTIN-CLINTON

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 3. IV. 2000. Nedovršeni nuklearni program "Vladimir Putin jasno je pokazao da namjerava održavati rusku nuklearnu obranu. No i on se suočava s oštrim smanjenjima nuklearnih oružja dugoga dometa koja mogu dohvatiti Sjedinjene Države. Njegova pobjeda na predsjedničkim izborima trebala bi donijeti obnavljanje pregovora o naoružanju između Washingtona i Moskve. Dovršenje dogovora, koji bi zapečatio smanjenja oružja do završetka Clintonova mandata, ostvariv je cilj. Novi bi dogovor također trebao uključiti promjene dogovora o antibalističkim raketama iz 1972., kako bi se objema zemljama dopustilo razmještanje ograničenih obrambenih sustava za zaštitu od prijetnja lupeških država poput Sjeverne Koreje. Clinton još ima nešto više od devet mjeseci pred sobom za suradnju s Putinom na postizanju tog obostrano korisnog cilja. Povijest govori da američki predsjednici mogu djelotvorno rješavati pitanja nadzora naoružanja sve do svojih posljednjih tjedana mandata. Posljednji veliki dogovor o smanjenju nuklearnog oružja s Rusijom potpisao je predsjednik Bush 3. siječnja 1993., manje od tri tjedna prije nego što je u Bijelu kuću došao Clinton. Ruska ratifikacija toga dogovora zaplela se u parlamentarne probleme u Moskvi. Jedan od prvih Putinovih ciljeva trebao bi biti da novi parlament potvrdi taj dogovor. Provedba dogovora iz 1993. gotovo bi prepolovila broj nuklearnih bojevih glava dugog dometa u obje države, od kojih svaka danas ima oko 6.000 komada takvog oružja. Čak i prije ratifikacije tog dogovora trebali bi početi ozbiljni pregovori za smanjenje broja tog oružja na oko 2.000 ili manje. Bez tih daljnjih smanjenja, Rusija će morati proizvesti tisuće novih raketa s jednostrukom bojevom glavom da bi zamijenila rakete s višestrukim bojevim glavama, koje mora uništiti prema dogovoru iz 1993. Proizvodnja skupih novih raketa za koju se obje strane slažu da bi se pregovorima trebala sprječiti, značila bi zaludno trošenje manjkavih ruskih proračunskih sredstava. Antibalistički dogovor iz 1972. sastavni je dio konstrukcije koju je Washington razvio s Moskvom. Obrambeni planeri obiju strana pristali su na manji broj raketa znajući da neće trebati probiti štit za obranu od raketa. No o tom se dogovoru pregovaralo u vrijeme kad se ta vrst procjene temeljila na pretpostavci o sukobu između dvije supersile. Vjerojatno pojavljivanje manjih, manje predvidljivih nuklearno naoružanih zemalja u sljedećih nekoliko godina donosi različitu jednadžbu. Ni Amerika ni Rusija ne žele da ih ucjenjuju zemlje poput Sjeverne Koreje, koja prijeti pokretanjem šačice nepreciznih ali izrazito razornih nuklearnih raketa. Tehnologija ograničenih obrambenih raketnih štitova još nije dostatno usavršena. No kad bude, obje bi zemlje trebale imati pravo, unutar pažljivo dogovorenih granica, da svoj narod zaštite od te vrste prijetnje. Putin, koji još nije ostavio pečat na svjetskoj pozornici, i Clinton, čija dva mandata nisu donijela veći uspjeh u nadzoru oružja, pred sobom imaju veliku prigodu. Oni mogu ukloniti tisuće nepotrebnog nuklearnog oružja i pomoći osloboditi svoje zemlje od možda najopasnijeg nasljeđa hladnog rata", zaključuje uvodničar lista.