BRUXELLES, 31. ožujka (Hina/AFP) - Sastanak na vrhu Europske unije i afričkih zemalja održat će se prvi put u povijesti u ponedjeljak i utorak u Kairu kako bi se uspostavilo "novo parnterstvo za 21. stoljeće", o čemu dvije dvije
strane imaju različite koncepte.
BRUXELLES, 31. ožujka (Hina/AFP) - Sastanak na vrhu Europske unije
i afričkih zemalja održat će se prvi put u povijesti u ponedjeljak i
utorak u Kairu kako bi se uspostavilo "novo parnterstvo za 21.
stoljeće", o čemu dvije dvije strane imaju različite koncepte.#L#
Skup 67 šefova država ili vlada bit će prigoda za Europu - čije veze
s Afrikom potječu još iz doba kolonijalizma - da potvrdi svoju
"solidarnost" s kontinentom, na kojem više zemalja spada u red
najsiromašnijih na našem planetu.
"Summit je dokaz naše odlučnosti da ojačamo odnose između Europske
unije i afričkih zemalja", a jedan od njegovih ciljeva jest
"skrenuti pozornost međunarodne zajednice na važnost mogućnosti
Afrike", kaže se u jednom dokumentu Europske komisije.
Zamisao o održavanju europsko-afričkog summita rođena je prije
četiri godine, ali je njegova priprema trajalo dugo, poglavito zbog
načina sudjelovanja Maroka, koji je u sukobu s Organizacijom
afričkog jedinstva (OAJ) zbog zapadne Sahare.
Godine 1996. Portugal je predložio da se održi sastanak na vrhu 15
zemalja članica EU-a i 53 afričke zemlje. Ideja je dobro prihvaćena
s obje strane Mediterana i ubrzo su počeli neslužbeni razgovori.
Afrikanci su predlagali da se summit organizira u okviru Ekonomske
komisije UN-a za Afriku (CEA), ali su Europljani željeli da to bude
pod okriljem OAJ-a.
To se međutim ubrzo pokazalo kao izvor sukoba, jer se postavilo
pitanje sudjelovanja Maroka i bivše španjolske kolonije zapadne
Sahare. Maroko smatra svojim teritorij na kojem se nacionalistički
pokret Fronta Polisario bori za neovisnost. Polisario je 1976.
godine proglasio stvaranje Arapsko saharske demokratske Republike
(RASD), koju je priznao OAJ, a Maroko je odmah nakon toga istupio iz
te organizacije. Budući da je s afričke strane OAJ odgovaran za
organaizaciju summita, to teoretski znači da će sudjelovati i RASD,
ali ne i Maroko. Međutim, za europsku petnaestoricu ne dolazi u
obzir summit bez jedne zemlje s kojom ima bliske odnose.
Odnosi između EU-a i afričkog kontinenta sada su regulirani
"Barcelonskim procesom" za zemlje sjeverno od Sahare te sporazumom
o partnerstvu između EU-a i skupine ACP (Afrika, Karibi, Pacifik)
kojim su obuhvaćene sve zemlje subsaharske Afrike.
Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku i zajedničku sigurnost
Javier Solana izjavio je da bi na kairskom summitu trebalo
pokrenuti "globalno strateško partnerstvo".
Ostaje još utvrditi sadržaj tog "globalnog strateškog
partnerstva", čije bi se glavne smjernice trebale naći u
zajedničkoj deklaraciji koja će se usvojiti u Kairu.
Međutim, još uvijek postoje razlike o tome čemu dati prednost u
deklaraciji. Afrička strana želi da se naglasak stavi na
gospodarstvo, poglavito na smanjenje ili otpisivanje duga
najsiromašnijim zemljama, zatim socijalu i razvoj, dok Europljani
naglašavaju politička pitanja, zdravstvo, sprečavanje sukoba,
ljudska prava, demokraciju i borbu protiv AIDS-a.
Afrikanci traže da summit u Kairu ne bude izoliran slučaj, nego da
se šefovi država ili vlada sastaju redovito svake tri godine, kao
što je to slučaj s Azijom. Povrh toga traže i redovite sastanke na
visokoj razini.
EU se načelno slaže da se i nakon Kaira održi i drugi summit, ali ne
želi takve susrete održavati u redovitim vremenskim razmacima.
Afričko gospodarstvo u svjetskim razmjerima je i dalje
najnerazvijenije, a trgovinski odnosi s privilegiranim partnerom
Europskom unijom u stalnom su opadanju unatoč teoretski povoljnim
sporazumima.
Afrički dug iznosi oko 350 milijardi dolara, a najsiromašnije
zemlje smatraju da je otpis njihova duga jedini način da se osigura
razvoj.
Brojke svjetskih financijskih institucija koje se odnose na Afriku
vrlo su rječite: afrički udio u svjetskoj trgovini pao je sa šest
posto iz 60-tih godina na dva posto 1995. godine. Slična je
tendencija i u afričkoj trgovini s Europom.
Ukupne strane investicije u svijetu 1995. godine dostigle su iznos
od 315 milijardi dolara, a samo je 4,7 milijardi uloženo u Afriku,
dok je u Kinu, Južnu Koreju i Singapur investirano 53,1 milijarde
dolara.
(Hina) sv br