FR-MONDE 29.3.O PUTINU

FRANCUSKA LE MONDE 29. III. 2000. Putin, zašto? "To nije plebiscit. To je, sve u svemu, skroman rezultat koji Vladimiru Putinu omogućuje da potvrdi svoj dolazak na mjesto ruskog predsjednika. Daleko od slavodobitne pobjede koju su obećavala istraživanja, rezultat svjedoči o stanovitom nepovjerenju puka prema tom tajanstvenom čovjeku kojega predizborna utrka nije razotkrila. Naprotiv, činilo se sve da ne bude rasprave, kao da je trebalo potvrditi gotov čin kada je 31. prosinca 1999. Boris Jeljcin dao ostavku i odredio svog nasljednika. Osim rata u Čečeniji - ali već je i to golem teret - ne zna se na što je spreman novi predsjednik, što želi, što misli. Njegova kagebeovska prošlost za jedne je dokaz poštenja i pronicljivosti, za druge potvrda iznimne prilagodbe bivšem režimu. Prvi su jamačno naivni, a drugi možda nepravedni. Okružujući se u Kremlju starim prijateljima iz petrogradskoga KGB-a, Vladimir Putin je izjavio da to nije ideološko pitanje. Htjeli bismo mu vjerovati. Zacijelo ga ne nadahnjuje ideologija, a osobito ne komunistička. Od svog boravka u 'tijelima', čini se da je najviše zadržao postupke, način razmišljanja i obnašanja vlasti, zamisao o suradnji s drugima koja dopušta sve oblike okrutnosti, cinizma, laži i... draži. Ne divi se slučajno Juriju Andropovu, direktoru KGB-a koji se istaknuo u lovu na disidente 70-ih, ali je stekao ugled 'reformatora' za svog kratkog boravka na vlasti početkom 80-ih. Vladavina Vladimira Putina, prvo kao premijera, a onda kao vršitelja dužnosti predsjednika, koja je trajala nekoliko mjeseci, podsjeća na uspostavu starog poretka. Dakako, nije riječ o povratku na sovjetski režim. Putin i njegovi ljudi to ne mogu i ne žele. Naprotiv, čini se da neće prezati od 'mišićavih' i nečasnih postupaka kako bi nametnuli svoja stajališta i uništili protivnike. Promidžba i važnost koja se pridaje službama sigurnosti i vojsci, podsjećaju na stara vremena. Hoće li Vladimir Putin autoritativnost staviti u službu obnove ruske države koju već deset godina potkopava korupcija i javašluk, kao i osuvremenjivanja gospodarstva? Premda je isključen povratak dirigiranoj ekonomiji, za uvođenje reda nužno je da novi predsjednik udari na oligarhe koji su se obogatili rasprodajom narodnoga bogatstva i pronevjerom međunarodne pomoći. Ono zahtijeva prave reforme uime razvitka malih privatnih poduzeća, davanja zemlje seljacima i preglednost stranih ulaganja. To još ne bi bila demokracija, ali zato nešto sasvim suprotno od neograničene vlasti koja nije u interesu ni ruskoga puka koji je bolje obaviješten nego se misli, ni međunarodne zajednice. Ova je bila u krivu kada je u Rusiji podupirala stabilnost umjesto slobode", piše list.