US 28. III. IHT PFAFF-NJEM-AMERIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. III. 2000. Poseban odnos Njemačke sa Sjedinjenim Državama završava loše "Dobri odnosi koji su prevladavali između Njemačke i Sjedinjenih Država većim dijelom poslijeratnog razdoblja izrazito su se pogoršali", piše William Pfaff. "To je pitanje važno za američke odnose s Europskom unijom, budući da je njemačko-američka prisnost uvijek držala protutežu napetosti koja dosljedno obilježava američke odnose s Francuskom, drugom od dviju vodećih država u Europskoj uniji. Njemački tjednik 'Die Zeit' ovoga je mjeseca pisao da je došao kraj razdoblju kad se Njemačka bojala 'vlastite hrabrosti te je radije skrivala sporna pitanja pod tepih'. Taj se komentar ticao prvoga njemačkog kandidata za mjesto predsjednika MMF-a. No ta epizoda je samo jedan incident među nedavnim sukobima, od kojih su neki bili službeni. Ti su sukobi minimizirani, ali su pogoršali odnose među dvjema zemljama. Dvije nesuglasice ticale su se izgradnje novog američkog veleposlanstva u Berlinu i projekta memorijala holokausta, za koji su nacrt napravili Amerikanci, koji je kritiziran zbog veličine i središnjega položaja u gradu. (...) Riječ je o zapravo nevažnim pitanjima, no ona imaju posljedica u javnom ozračju na koje utječu nedavna potraživanja, mnoga američkog podrijetla, za novim ratnim obeštećenjima i odštetama, kao i njemačko negodovanje prema smaknućima u američkim zatvorima. (...) Nije pomogla ni nedavna optužnica za ubojstvo podignuta protiv tinejdžera iz američke baze u Darmstadtu, zbog ubojstva dvije žene i povrjeđivanja drugih bacanjem kamenja na automobile sa zaobilaznice. Epizoda je ponovno probudila pitanje zašto su američki vojnici još u Njemačkoj, desetljeće nakon kraja hladnoga rata. Ozbiljna su pitanja političke i gospodarske prirode i tiču se velikih američkih uređaja za prisluškivanje u Njemačkoj (i Britaniji). U Europskom su parlamentu Amerikanci optuženi za provedbu gospodarske špijunaže u Europi. Washington zauzvrat kritizira novi projekt Europske sigurnosti i obrambenog identiteta, koji Njemačka podupire, i koji bi trebao Europskoj uniji dati autonomnu vojsku. Washington kaže da on prijeti udvostručenjem struktura NATO-a i 'odvajanjem' američke obrane od obrane njezinih saveznica. Postoje problemi s Kosovom. Senator John Warner, predsjednik senatskog Povjerenstva za oružane snage, prijeti legislacijom koja bi zahtijevala povlačenje američkih snaga s Kosova ne poveća li Europa svoj financijski doprinos. Europljani kritiziraju zaokupljenost američkih vojnika vlastitom sigurnošću i njihov neuspjeh da nadziru svoj dio granice između Kosova i Srbije. Konačno, tu su i poznate trgovinske razmirice o genetski modificiranoj hrani i hormonima hranjenoj govedini, američkim izvoznim subvencijama, koje je nedavno osudila Svjetska trgovinska organizacija, kao i tvrdnje Washingtona da je europski Airbus dobio neovlaštene državne zajmove. (Novi krug zajmova počeo je podupirati izgradnju supermlažnjaka, a namjera je dokončati Boeingov unosan monopol nad velikim putničkim letjelicama.) Njemačka i Sjedinjene Države imale su poseban odnos od stvaranja NATO-a, no činjenice kažu da to sad ide svom kraju - i da se mora završiti, jer temelji više ne postoje. Prvotnu prirodu odnosa nalagala je njemačka situacija na kraju pedesetih, status poražene i podijeljene države s prošlošću zločina, čiju je međunarodnu rehabilitaciju trebao poduprijeti Washington. Odnosi su ubrzano otoplili, čak i na afektivnoj razini. Poslijeratni Amerikanci voljeli su Nijemce. Američka vojska poštovala je Wehrmacht kao i njemačku organizaciju i stegu. Američki vojnici počeli su se osjećati ugodno među poslijeratnim Nijemcima, koji su izgledali, a činilo se da i misle poput Amerikanaca - za razliku od Francuza ili Talijana. U čudnom iskazivanju časti, američka vojska je pedesetih čak napustila sivo-žute i maslinaste sumorne boje i prihvatila zelenu, crnu i zlatnu uniformu u njemačkom stilu. Nova njemačka vojska, bez glavnog stožera, bila je namjerno stvorena kao bezglava vojska na usluzi NATO-a pod američkim vodstvom. Amerikancima je dana slobodna ruka u obavještajnim i političkim operacijama vođenim s njemačkog teritorija. Sve to je konačno trebalo završiti. Bit sadašnjih sporova zapravo je dokončanje povlaštenog američkog položaja u Njemačkoj. Njemačko gospodarstvo i razvoj njemačkog društva tijekom posljednjih pola stoljeća bili su, naravno, pod velikim i korisnim utjecajem Sjedinjenih Država. No iznimna prisnost odnosa počivala je na pretpostavci ograničenog njemačkog suvereniteta. To više nije održivo. Stvarni je problem taj što poseban odnos završava u lošim odnosima. To je nepoželjno samo po sebi, a nepoželjno je i u smislu američkih interesa. Trgovačko suparništvo između Sjedinjenih Država i Njemačke, i drugih Europljana, pitanje je o kojem se može pregovarati. Problem suvereniteta nije."