AU 27.III.-DIE PRESSE-PUTIN

AUSTRIJA DIE PRESSE 27. III. 2000. S Barentsova mora u ponedjeljak rano ujutro digla se strmo u nebo ruska interkontinentalna raketa koja može nositi do deset nuklearnih glava, da bi pola sata kasnije pala na poluotok Kamčatku. Već dulje vrijeme planirani rutinski test, tvrdilo je ministarstvo obrane u Moskvi. No test se može shvatiti i kao raketni pozdrav novom jakom čovjeku Rusije Vladimiru Putinu, koji je u nedjelju na izborima već u prvom krugu uspio postati šefom države - iako s manjom prednošću od očekivane. Medijski ljudi i stručnjaci za Rusiju u cijelom svijetu pokušavaju već tjednima odgovoriti na tri pitanja: Tko je Vladimir Putin? Zašto tako dobro prolazi u svojem narodu? Što želi Putin? Vladimir Putin je od glave do pete tajni policajac: šutljiv, oštrog analitičkog uma i vrlo čvrst kad je - kao u Čečeniji - u tomu stvar. Većina Rusa nema ništa protiv politike čvrste ruke. Nakon godina neispunjenih obećanja, siromaštva, bijede i izrazitih socijalnih suprotnosti, nakon godina poniženja zbog propasti supersile kao i zbog gubitka imperija ustrojavanog stoljećima, nakon godina mučnih osjećaja zbog šefa države koji je teturao po stranim vladinim palačama - poslije svega toga se vođa koji kao športaš svoje protivnike ruši na tlo i u borbenom zrakoplovu leti u radni posjet ratnom području, čini gotovo novim mesijom. Zamršeniji su već odgovori na pitanje kakav program Putin zapravo ima - osim stvaranja jake države. Mnoštva analitičara pročešljala su njegove dosadašnje izjave i najave - i nisu našla ništa uvjerljivoga. No mogu se zamisliti tri scenarija. Za tanki liberalni sloj u Rusiji, jednako kao i za vanjski svijet, najopasniji je autoritarni: Putin doista vjeruje da svojim metodama policijske države može Rusiju osloboditi njezine višestruke krize. Nasuprot tomu je reformski scenarij: Putin je do sada svjesno zamagljivao da je u biti sklon reformama, otvorenima svijetu, koji je 26. ožujka očekivao njegovu pobjedu kako bi mogao ubrzati osuvremenjivanje Rusije. Treći je scenarij 'daljnje ukorijenjenosti'. To je ono što Putinovi izumitelji i promotori - tako zvani oligarsi - očekuju od Putina: da Putin prema van lijepo govori o reformama i osuvremenjivanju, o obračunu s korupcijom i kriminalom kao i o uspostavi pravne države, ali da unutra zapravo poduzme vrlo malo da bi se to ostvarilo. Oligarsi bi tako mogli i dalje obavljati svoje krasne poslove isprepletene s vlašću te stvarati novac - samo Rusija pri tomu ne bi izišla iz svojih mnogih kriza. Mnogo toga govori u prilog pretpostavci da je taj treći scenarij najvjerojatniji. Moguće stoga što su oligarsi za Putina jednostavno prejaki da bi se od njih odvojio. Protiv scenarija policijske države govori da je - barem gradsko - rusko društvo već previše liberalno, napredno, 'građansko' da bi dopustilo da opet bude gurnuto u (tajno-)policijski okvir. Protiv reformskog scenarija govori to što Putin u pohodu na Čečeniju nije pokazao ni traga čovjekoljublja, nego samo barbarsku tvrdoću. Ili Putin čak možda vjeruje da, kao nekad utemeljitelj njegova zavičajnog grada Petrograda, svoje zemljake može bičem natjerati u reforme preko brda lubanja? Što želi novi ruski predsjednik? Više je objašnjenja, ali do sada nema jasnog odgovora" - drži Burkhard Bischof.