VOA 23. III. ŽUŽUL O LOBIRANJU

GLAS AMERIKE - VOA 23. III. 2000. Lobiranje za Hrvatsku: Tko je kada koga predložio i gdje? Prilog Bojana Klime. U hrvatskoj javnosti se posljednjih tjedana dosta raspravlja o profesionalnim uslugama američkog odvjetnika Davida Rivkina i tvrtki za koje je radio ili radi, te o honorarima koji su mu isplaćeni. Također, dosta se piše i o tome tko je inicirao njegovo angažiranje kao pravnog savjetnika, te tko je od hrvatskih političara iz bivše Vlade potpisivao ugovore o honorarima. U intervjuu za Glas Amerike, gospodin Rivkin je jučer izjavio da 'u vezi s tim među nekim bivšim vladinim dužnosnicima vlada kolektivna amnezija'. O ovoj temi danas za Glas Amerike govori Miomir Žužul, veleposlanik Republike Hrvatske u Sjedinjenim Državama. = Žao mi ja da moram demantirati Granića ili da on mora demantirati mene, ovim je riječima veleposlanik Republike Hrvatske Miomir Žužul prokomentirao nedavnu tvrdnju bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića, objavljenu u 'Večernjem listu', da je upravo on, Miomir Žužul, 'krajem 1995. ili početkom 96. predložio da se s tvrtkom Hunton & Williams potpiše ugovor o lobiranju'. Radi se o tvrtki u kojoj je tada radio odvjetnik David Rivkin, koji danas radi za tvrtku Baker & Hostetler. Pomalo mi je krivo da Granić i ja dajemo različite izjave, međutim, činjenica je da se on sastao s Huntonom i Williamsom, sasvim sigurno prije mene. Jer to je očito iz prve rečenice prvog ugovora koji je potpisan s tom tvrtkom. Ja sam došao u Washington neposredno prije Oluje, u kolovozu 1995., i tada sam se upoznao s njima. A ministar Granić, a očito i drugi državni dužnosnici, s njima su se upoznali prije toga. Tada je u Hrvatskoj donesena odluka da se angažiraju lobisti, znali smo da se priprema vojna operacija, operacija Oluja. Odluka je donesena kod predsjednika Tuđmana i ona nikad nije bila sporna. Postala je sporna sada, kada je postala sporna kronologija tko je kada koga preporučio i gdje. Počelo se baratati mojim imenom, iako ja ne bježim od te priče. No, neke izjave nisu točne: ja jednostavno nisam prvi hrvatski dužnosnik koji se susreo s ljudima iz te tvrtke i njih konkretno nisam preporučio, rekao je veleposlanik Žužul. Upitan zbog čega je u hrvatskoj javnosti stvoren svojevrsni 'misterij' u vezi s potpisima na sklopljenim ugovorima, između Vlade i tvrtki u kojima je radio gospodin Rivkin, veleposlanik Žužul je odgovorio: = Ne znam. Taj misterij uopće ne postoji, već iz onog što mi ovdje, u veleposlanstvu, imamo. Osim toga, ti ugovori nisu potpisani s nikakvim gangsterskim grupama, nego s ozbiljnim odvjetničkim i lobističkim kućama. Sve što se od njih traži, od njih će se i dobiti. Na kraju krajeva, nakon što je ta stvar bila neko vrijeme podgrijavana u našim medijima, dobili smo pismo od ministra Picule, te smo slijedom tog pisma uputili zahtjev tvrtki Hunton i Williams i oni su nam sljedeći dan dostavili kopije dokumenata koje mi nismo imali u veleposlanstvu. Očito je da to više služi u domaće političke svrhe. U vezi s bitnim pitanjem - korištenjem lobističkih usluga američkih tvrtaka - veleposlanik Žužul je rekao: = Sada je nepopularan trenutak za ovakvu izjavu, ali sam uvjeren da će Hrvatska i u budućnosti morati koristiti lobističke usluge, kao što to rade i druge države. Sustav je ovdje naprosto tako uspostavljen. On neće nestati zbog toga što Hrvatska možda odluči da u tome ne sudjeluje. O lobiranju čak ovisi i iznos sredstava koje će Hrvatska od Sjedinjenih Država dobiti kao pomoć. Lobiranje ovdašnjih Hrvata ima veliku vrijednost, ali i oni godinama angažiraju profesionalce. No, to nisu tvrtke, to su individualci koji manje stoje. A što je lobistička tvrtka jača, utjecajnija, to je cijena koju oni naplaćuju viša. (VOA)