NJ 23.III.-TAZ-URANSKO STRELJIVO

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 23. III. 2000. Oslobođen svih ljudi "Dakle ipak. NATO priznaje da je na Kosovu pucao streljivom s osiromašenim uranom. Ostatci 31 tisuće tih protutankovskih projektila leže sada naokolo po Kosovu, truju tlo i vodu. NATO je znao zašto je prešutio njihovu uporabu. Nije se mogla opravdati - ni ekološki ni vojno. Doduše uporaba streljiva ne izaziva katastrofu okoliša koje su se kritičari tijekom kosovskoga rata stalno bojali. To su u međuvremenu potvrdila istraživanja UNEP-a, UN-ove službe za okoliš. Ipak je vrlo čudnovata uporaba streljiva koje na malim područjima može toliko zatrovati tlo da se područja moraju zatvoriti za ljude. UNEP to preporučuje samo za zone u kojima se može potvrditi onečišćenje. Ta bi područja uistinu bila oslobođena - od svakog ljudskog korištenja. Utoliko je gore što NATO sada nije spreman objaviti točno mjesto uporabe tog streljiva. Barem ne dovoljno točno da bi UNEP mogao zaštititi pučanstvo na Kosovu. Za koga je NATO na posljetku bio u akciji? Samo da se ne ugroze vlastiti vojnici, bilo je NATO-ovo geslo u kosovskomu ratu. A za to su bila sva sredstva opravdana. I gledano unatrag, teško je jasno prosuditi vojno značenje pojedinih napadaja. No čak i pristašama intervencije - kao meni - bilo je sumnjivo što je NATO dio po dio proširivao ciljeve svojeg bombardiranja. Uporaba uranskih projektila ipak nije bila potrebna: teško je vjerovati da je njihova uporaba skratila rat, da se napadnute ciljeve nije moglo uništiti i na drugi način. Sada će vjerojatno ljudi umirati od raka zbog trovanja uranom - na sreću, za NATO će ostati anonimni. Obrazloženje rata bila je 'humanitarna intervencija', pravno je to bila konstrukcija 'pomoći u nuždi' kosovskim Albancima. I u ratu treba odmjeriti sredstva sa svrhom, logika vojske ne smije potkopati razum. Za sada se puno raspravlja o tomu kako bi Bundeswehr mogao snagama za reakciju na krize biti sposoban za intervencije. Ali malo se govori o tomu kako se takav rat vodi bez pustošenja velikih dijelova zemlje - i kakve mogućnosti postoje osim boja. Ipak, sigurno je da zaštita života NATO-ovih vojnika ne može biti jedini kriterij" - piše Matthias Urbach.