IT-23. III. CORRIERE- NEW ECONOMY

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 23. III. 2000. Slijedeći New Economy "New economy nije čarobna riječ čije zazivanje stvara bogatstvo i zaposlenost, to je navodnjavanje, izvanrednim tehnološkim gnojivom, tradicionalnog proizvodnog gospodarstva. Mreža ujednačava troškove, poništava vrijeme i udaljenosti. U Sjedinjenim je Državama ovo navodnjavanje posebice učinkovito: razvojni je model utemljen na potrošnji i nema vanjskih obveza. Priroda međunarodnih zaliha i jedina prava globalna valuta, dolar, omogućuju Amerikancima da žive iznad onoga što im omogućuju njihova sredstva, štedeći malo, trošeći mnogo i zadužujući se sve više. Funkcioniranju tog modela zasigurno pomaže visoka prilagodljivost tržišta rada i uvjerenje, ukorjenjeno u američkoj kulturi, da kada netko gubi jedan posao i traži drugi, tada ga i nalazi. Kao i svaka stvar u životu new economy, međutim, ima i slabu stranu: diže burzovne vrijednosti izlažući obiteljske ušteđevine, skupljene poglavito za starost, ozbiljnim rizicima. Danas zarade izgledaju lake i brze, no prije ili kasnije će se mjehur špekulacija rasprsnuti. Europa danas raspravlja o svojim sudbinama na skupu na vrhu u Lisabonu i uviđa ozbiljno ograničenje. Dok će razvojni model biti utemeljen na izvozu s visokom stopom štednje (4-5 puta veće od one u SAD-u) oplođivanje old economyija je teže, a u svakom slučaju sporije. Promjena stajališta Europljana glede potrošnje vezana je uz dva uvjeta: ponovne uspostave povjerenja u budućnost kontinenta i dovođenja eura do toga da bude pričuvna međunaordna valuta. Poruke koje europski građani primaju od svojih vlada na žalost su u protuslovlju s onima potrebnim: uslijed globalne konkurencije, kaže im se, radna su mjesta u opasnosti: ili se prihvaća smanjenje plaća i welfarea ili je budućnost siva. Vrijednost njihovih ulaganja, druga je poruka koja se širi, smanjuje se radi slabosti eura. Sve to Europljane nagoni da štede više kako bi se osigurali, te da podupiru stranke koje brane postojeće. To drži niskom stopu rast gospodarstva i visokim oporezivanje u socijalne svrhe, kao i izvoz europskog kapitala u Sjedinjene Države (gdje daje više). To je začarani krug koji muči eruospko gospoadrstvo i slabi mu zaposlenost. Kako iz njega izaći? Samo većom prilagodljivošću u korištenju radne snage, praćenom, međutim, manje kažanjavajućom poreznom politikom (čitaj nižim porezima) i monetarnim ponašanjem koje bi se posvetilo stabiliziranju vanjske vrijednosti eura. Širenje new economyija u Europi traži da se odmah ukloni ta kora nepovjerenja koja obavija i pritišće Uniju. Europa treba vjerovati u sebe: ima sve što je potrebno za dostizanje gospodarske razine Sjedinjenih Dražava. Hoće li netko u Lisabonu imati dalekovidnosti da to shvati i hrabrosti da to Europljanima stavi do znanja.", piše Paolo Savona.