AU 24.IIII.-DIE PRESSE-BOMBARDIRANJE SRJ

AUSTRIJA DIE PRESSE 24. III. 2000. Debakl poslije rata bombama "Oko osam sati na večer pale su prve bombe na uporišta zračnih snaga i druge vojne uređaje u Srbiji, na Kosovu, Crnoj Gori. NATO je počeo svoje zračne udare na Jugoslaviju s kojima je dugo prijetio. Bio je 24. ožujak 1999. Rat bombama trebao je navesti jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića da prestane s tlačenjem kosovskih Albanaca. Na početku je bilo oko 200 tisuća kosovskih Albanaca prognanih iz njihovih domova i oko dvije tisuće mrtvih. Na kraju je bilo oko milijun prognanih i najmanje deset tisuća mrtvih. Nitko nije računao da NATO-ove bombe nipošto neće zaustaviti Srbe, nego da će naprotiv tek dobro potaknuti etničko čišćenje Kosova. Poslije dva mjeseca to je ipak prošlo, srpska je soldateska napustila Kosovo, kosovski su se Albanci vratili kućama. Oni koji danas, godinu dana kasnije nadlijeću Kosovo, ispod sebe usred neplodnoga krša vide sela, jedno do drugoga, koja se sastoje samo od zidova izgorjelih kuća. A takvi su i ljudi: spaljeni mržnjom i željom za osvetom, posve osiromašeni, jer su Srbi pljačkali i namjerno uništavali što nisu mogli odnijeti. Tek je sada razvidno da su Srbi i na Kosovu kao prije toga u Hrvatskoj i Bosni, primjenjivali odozgo zapovijeđeno silovanje kao ratno sredstvo. Jedva da postoji obitelj u kojoj neki pripadnik nije masakriran. Jedva da postoji dijete koje se noću ne budi vrišteći, jer je sanjalo o progonima i ubijanjima. Međunarodna je zajednica ratom bombama osigurala da se kosovski Albanci mogu vratiti kućama. Nije osigurala postojanje demokratskih, snošljivih ustanova, da se provodi pravo i red - 2500 policajaca za malo je Kosovo puno premalo, samo što je predviđenih 4500 malo preskupo. A ne postoji ni funkcionirajući pravosudni aparat ni dovoljno sudaca. Političke perspektive tek nedostaju. Međunarodna zajednica kosovskim Albancima nije dovoljno pojasnila da im neće dati suverenost. Naime, radikalni Albanci još uvijek vjeruju da ju mogu iznuditi. Ni kosovskim Srbima nije dovoljno pojasnila da je voljna i sposobna štititi njihove živote, njihovu imovinu i njihovo domovinsko pravo na Kosovu. Također je nejasno tko gdje ima domovinsko pravo: jesu li svi Srbi koji danas u Kosovskoj Mitrovici glume divljake uistinu rođeni na Kosovu? Jesu li svi Albanci koji noću ubijaju i pljačkaju po selima, kosovski Albanci? Jesu li uopće zainteresirani za miran razvitak ili pripadaju uvoznoj mafiji (a djelomično dakako i domaćoj), koja radije lovi u mutnom? Prošla je godina dana. Za NATO-ove je bombe potrošeno puno novca. Za sigurnost, red i mir malo. Sve ide polako i škripajući tijekom za kojega nitko ne može točno prosuditi kamo vodi. A s one strane granice, u Miloševićevoj Jugoslaviji, priprema se idući sukob, pripremaju su možebitni idući sukobi. Bilo bi krajnje vrijeme da međunarodna zajednica napokon nauči dobiti mir. Pobjeda s bombama tek je prvi korak. Možda će postati suvišan kad narodi nauče da svijet ne govori samo o miru nego da ga i ostvaruje ozbiljno, odlučno i s dostatnim sredstvima" - zaključuje Irene Miller u uvodniku lista.