US 22. III. WT KOSOVO PERMUTTER

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 22. III. 2000. Kosovo viđeno iz Londona "Kako vrijeme prolazi, kosovski rat kojeg su američki predsjednik Bill Clinton, britanski premijer Tony Blair i NATO pokrenuli kao veliko humanitarno postignuće, pretvara se u škripac poput Vijetnama", piše Amos Perlmutter. "Prema višem Pentagonovom dužnosniku, a objavljeno u The Washington Postu od 16. ožujka, američki će se vojnici ovo proljeće na Kosovu 'možda morati boriti protiv bivših saveznica, albanskih gerilaca, koji se ponovno naoružavaju i prijete upadima u Srbiju.' Britanski tisak i televizija nisu optimistični ili plahi kao neke njihove američke kolege kad treba reći istinu o neuspjehu NATO-a na Kosovu. To ne vrijedi za sve Amerikance, no u Bitaniji se osjetljivo pitanje izbijanja još jednog rata na Balkanu uzima ozbiljnije nego u Washingtonu, budući da je blizu kući. Izuzetan dokumentarni film emitiran na BBC-jevu 2. programu 12. ožujka pod nazivom 'Moralna borba: NATO u ratu' daje prikaz pogrješnih procjena i manipulacija koje su prethodile NATO-ovom bombardiranju Jugoslavije tijekom 78 dana 1999. Dokumentarac naglašava ozbiljna neslaganja i podjele među članicama Europske unije, NATO-a i Sjedinjenih Država. Podnaslov filma trebao je biti 'Fijasko ministrice Albright'. Film jasno pokazuje odlučnost američke ministrice da uništi srpskog predsjednika Miloševića pod svaku cijenu. Ona i njezin glavni diplomat na Balkanu Robert Walker pokazali su diplomatsku neprilagodljivost i odsutnost strateškog razumijevanja pitanja kako se postaviti prema beogradskom razbojniku. Gonjena svojom neomunchenskom traumom, diplomacija ministrice Albright zapravo je vodila nesretnom ratu NATO-a na Kosovu. Dokumentarac prikazuje razgovore s europskim, američkim i srpskim generalima, koji jedni drugima proturječe, no na različite su načine sva trojica ukazali na bijedni neuspjeh ministirice Albright. Izaslanik Walker, predstavnik mirovne misije OESS-a, trebao je donijeti kraj krvavog rata između Srba i Albanca. Umjesto tog, on i njegove nenaoružane snage za širenje mira otišle su iz područja. Albanci znaju kako iskoristiti medije te su utekli svojoj tradicionalnoj politici agresije. Čim je misija OESS-a otišla, Albanci su masakrirali nekoliko Srba, nadajući se srpskoj osveti - što se i dogodilo. Jednom kad su se Srbi osvetili, Albanci su ispravno predvidjeli da će Sjedinjene Države i NATO pozvati na prestanak vatre, što je bilo politički povoljno za Albance. Svjesni mržnje ministrice Albright prema Miloševiću, Albanci su uspješno odigrali svoju ulogu žrtve. Albanci, svjesni Miloševićeve reputacije nasilnika, shvatili su da će međunarodna zajednica poduprijeti zločine kao prirodnu reakciju na srpsku agresiju. To je vodilo odluci o sastanku u Rambouilletu i dokončanju zločina. Od početka je Madeleine Albright bila odlučna da učini metu samo od Srba, a ne i Albanaca. Nije bilo čudno što su Srbi odbacili Rambouillet. Srbi su bili spremni prihvatiti samo međunarodni nadzor, u kojem bi Rusi igrali važnu ulogu. Ministrica Albright inzistirala je na nadzoru NATO-a, što je značilo kršenje jugoslavenskog suvereniteta na Kosovu. Zatim su ju njezini albanski saveznici iz OVK iznenadili kad su na početku odbili prihvatiti Rambouillet jer su shvatile da on neće donijeti neovisnost Kosova. Hashim Thaqi, glavna politička figura, čvrsto je odbio dogovor, ali su ga saveznici na posljetku uvjerili da ga prihvati. Na kraju, Rambouillet je bila antisrpska, proalbanska konferencija. Srpski prkos prema Rambouilletu potaknuo je zračni rat NATO-a. Ostalo je povijest. Program je naglasio propast savezničke kohezije. Kosovski rat bit će zabilježen u povijesti kao početak kraja povijesnog NATO-a. Od početka, Grci, Francuzi i Talijani nisu podupirali američke zapovjednike. Zapovjednik NATO-a general Wesley Clark i zapovjednik američkih zračnih snaga general pukovnik Michael Short zagovarali su neodgodivo zračni napad na stratešku i gospodarsku infrastrukturu Beograda. U dokumentarnom filmu BBC-a, dvojica generala bili su očigledno razočarani europskom politikom. Njihova su meta bili gaullist Jacques Chirac i njegov ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine, koji su odbili mudre i nužne strateške savjete američkih generala. Čitajući između redaka, bilo je prilično jasno da su američki generali bili bijesni zbog europske političke intervencije. Prema uvodniku Petera Ridella objavljenom 13. ožujka u London Timesu, 'Ozbiljne napetosti razvile su se u zapadnom savezu od kosovskog rata prošlog proljeća, što je pogoršalo razilaženje sigurnosnih interesa između Amerike i Europe u razdoblju poslije hladnog rata.' Još jedan uvodničar Timesa, Michael Gove, objavio je 14. ožujka: 'Zapadni pokušaj ophođenja Kosova tragičan je neuspjeh na svakoj razini.' Ridell parafrazira upozorenje ministra Williama Cohena 'da Europa možda stvara novu birokraciju no ne i nove vojnike, posebno s obzirom na planirana smanjenja potrošnje. Problem je da bi NATO i američka predanost obrani Europe mogli oslabiti.' (...) Madeleine Albright opisala je Agima Cekua, čelnika OVK-a, kao 'balkanskog Gerryja Adamsa', nakon čega njegov belfastski kolega izgleda poput Madeleine Albright. Na žalost, ministrica Albright prekasno je naučila tu pouku."