US 22.III. WP US OBRANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 22. III. 2000. Smanjenje izdvajanja za obranu u sigurnijem svijetu "U političkim rasprama, Ameriku često prikazuju kao otok slobode u ugroženom svijetu. Ipak, istina je da su Sjedinjene Države danas sigurnije nego što su bile u bilo kom trenutku posljednjih pola stoljeća. Vrijeme je da Washington oštro smanji izdvajanja za obranu", piše Doug Bandow, viši suradnik zavoda Cato i bivši posebni pomoćnik predsjednika Reagana. "Dok su se Al Gore i Bill Bradley nadmetali o pitanju zdravstvene skrbi, vodeći republikanci tražili su 'jačanje' vojske. Primjerice, teksaški guverner George W. Bush žali se da još od 'godina prije Pearl Harbora naša ulaganja u nacionalnu obranu nisu bila tako mala u odnosu na bruto nacionalni proizvod'. Senator John McCain (republikanac iz Arizone) zvučao je poput njegove jeke kad je upozorio da smo 'posljednji put tako malo potrošili na obranu 1940. - godinu dana prije Pearl Harbora.' Još je apokaliptičnija konzervativna radijska osoba Rush Limbaugh, koji upozorava da 'ne možemo preživjeti još liberalizma' ni kod kuće ni u inozemstvu. Napokon, objašnjava on, 'svijet je daleko opasniji nego što je bio onog dana kad je Reagan otišao s položaja.' Nije međutim jasno, u kojem to svijetu, prema njihovom mišljenju, Amerikanci žive. Istina, postotak BDP-a određen za obranu, oko 3,2%, niži je nego ikad prije Drugog svjetskog rata. Iako je taj broj pao na 3,5% 1948., on je nakon početka hladnog rata i korejskog rata izrazito narastao. Čovjek se mora vratiti u 1949., kad su izdatci za vojsku iznosili oko 1,7% BDP-a, da pronađe manji iznos. Pa što? Tad je američki BDP iznosio 96,5 milijardi dolara, ili oko 1,2 bilijuna u današnjim dolarima. I to u usporedbi s BDP-om od više od 8,7 bilijuna dolara 1999. Ukratko, jedan posto današnjeg BDP-a znači osam puta više potrošnje nego 1940. Nadalje, Sjedinjene su Države 1940. bile vojni patuljak, sa samo 485.000 oružanih ljudi, što je skok nakon 250.000 vojnika u dvadesetim i tridesetim godinama. Amerika je dosta zaostajala za Britanijom, Kinom, Francuskom, Njemačkom, Japanom, Rusijom - pa čak i Italijom. Danas Washington dominira planetom. Pokriva više od trećine svjetskih izdataka za obranu. Washington posjeduje najsnažniju vojsku na zemlji: dobro uvježbanu silu od 1,4 milijuna, uz najnaprednija oružja. Sjedinjene Države na vojsku troše koliko i sljedećih sedam država zajedno, od kojih su pet bliske saveznice. Ukratko, reći da je Amerika slaba, a kamoli slaba kao prije Pearl Harbora, glupost je. Jednako je smiješna tvrdnja da se Sjedinjene Države suočavaju s većim prijetnjama danas nego što je bio slučaj prije deset godina. Istina, svijet je zbrkan, a kraj hladnog rata donio je niz malih sukoba na Balkanu. No većina tih groznih malih ratova - poput onih u Angoli, Kašmiru, Šri Lanki i Sudanu - počeli su dosta prije 1989. I nijedan od tih sukoba ne ugrožava Sjedinjene Države kao što je to činila borba sa Sovjetskim Savezom. Nadalje, skoro sve usporedbe danas idu u korist američkih prijatelja. Europljani troše više na vojsku od Rusije; japanski izdatci prelaze kineske; Južna Koreja izdvaja mnogo više od Sjeverne. Nesmiljenih američkih nepirjatelja malo je i beznačajni su: Kuba, Iran, Irak, Libija, Sjeverna Koreja i Srbija zajedno troše 12 do 13 milijardi dolara na vojsku, manje nego američke saveznice u rangu Izraela ili Tajvana. Prije deset godina stvari nisu bile tako ružičaste. Ne samo da je Sovjetski Savez trošio dvostruko više od Rusije, već je bio i službeno sukobljen s Amerikom. Države varšavskog pakta trošile su kao i osam najmanjih članica NATO-a. Komunističke zemlje poput Angole, Etiopije, Sjeverne Koreje i Vijetnama ugrožavale su američke namjesnike. Što je najvažnije, američka je država bila u opasnosti. Danas je mogućnost inozemnog napada na Sjedinjene Države paranoidna fantazija. Osim u jednom obliku - terorizmu. Iako nije vjerojatno da će inozemne vlade, suočene s prijetnjom osvete, udariti na Ameriku, postoje etničke, ideološke i vjerske skupine koje možda neće oklijevati. No nije vjerojatno da će to učiniti zbog apstraktne mržnje prema Sjedinjenim Državama. Baš suprotno, većina nasilnih djela, poput onih koje je počinio Osama bin Laden, odgovor su na američku intervenciju u inozemstvu. Terorizam je omiljeno oružje razmjerno nemoćnih, a protiv miješanja jedine globalne supersile. U tom slučaju je američka snaga, njezina globalna nazočnost, zapravo američka slabost. Rješenje tog problema ne leži u povećanju izdvajanja za obranu nego u većem vojnom oprezu. Rizik terorizma treba dodati drugim troškovima intervencije u inozemnim razmiricama koje nemaju mnogo važnosti za američku sigurnost. Bi li trebalo ojačati američku vojsku? Da: treba rješavati probleme u polju pripravnosti, novačenja i zadržavanja. Također treba stvoriti raketnu obranu. No izdatci za obranu mogu se ipak smanjiti smanjivanjem snaga u skladu s benignijim okolišem današnjice. Danas je svijet manje, a ne više, opasan nego prije deset godina. Amerika je razmjerno snažnija danas nego što je ikad bila, bez obzira na pogrješne tvrdnje gospode Busha i McCaina."