FRANCUSKA-LE MONDE OD 21.3.00.RAZGOVOR S RICHARDOM

FRANCUSKA LE MONDE 21. III. 2000. 'Načelo visokog stupnja samouprave koje su prihvatili Ujedinjeni narodi, i dalje je naša zadaća na Kosovu' Anita Hausser, Patrick Jarreau i Olivier Mazerolle razgovarali su s francuskim ministrom obrane Alainom Richardom o sudjelovanju francuskih postrojba u sastavu KFOR-a na Kosovu, o stanju u toj pokrajini, o europskoj obrani: " - Odgovaraju li uvjeti sudjelovanja francuskih postrojba u sastavu KFOR-a na Kosovu njihovim zadaćama, ili se od njih traže stvari za koje nisu podučeni? = Pomalo od oboga. U zadnje dvije godine naše se vojno stajalište o tom sukobu mijenjalo više puta. Sretan sam što mogu ustvrditi da se francuski vojni sustav uspio prilagoditi tim promjenama. Danas smo svjedoci porasta oružanog nasilja: tu su vojnici na svom terenu. Također imamo izvanredna stanja, prosvjede, pritiske koji sve više poprimaju privatne značajke, a na koje treba odgovoriti u uvjetima opće nesigurnosti. Dakle, postrojbe koje trebaju uspostaviti sigurnost u prilikama oružanoga nasilja moraju činiti puno drugih stvari; to se zove civilno-vojna zadaća. Na Kosovu nema redarstva, ili je doista u začetku. Postrojbe međunarodnih redarstvenih snaga puno je teže rasporediti na području čiji jezik ne poznaju i ne mogu se zajedno ustrojiti, dok su vojne snage uvježbane da se raspoređuju i djeluju zajednički. One, stoga, trebaju povesti računa o zadaćama koje bi, u idealnim uvjetima, trebalo provoditi redarstvo. Za to se treba pobrinuti. - Ne bi li trebalo započeti drukčiju, puno temeljitiju prilagodbu, budući da Bernard Kouchner kaže da je višeetničnost nemoguća na Kosovu? = To je područje kroz više naraštaja bilo poprište međueetničkih sukoba i nasilja. Od trenutka kada spriječite ljude da se međusobno ubijaju do trenutka kada mogu živjeti zajedno, treba proći vrijeme. U Bosni smo već pet godina, i tamo su se ljudi ubijali. Danas počinjemo zapažati znakove - još skromne i nedovoljne - zajedničkog života. Kada smo godinu dana nakon sporazuma sastavljali zaključni račun o Bosni, govorili smo, dakako, da je očajan; pet godina kasnije, kažemo da je razmjerno pozitivan i da vrijedi nastaviti. Mislim da će se na Kosovu stvari slično razvijati. - Uz čije političko skrbništvo? Budućnost Kosova nitko nije utvrdio... = Nitko ne predlaže da se promijene načela rezolucije 1244 Ujedinjenih naroda. Dakle, ako se točnije govori o institucionalnom ustroju Kosova za neko vrijeme, to neće biti ni neovisnost, ni pripojenje Srbiji. Načelo visokog stupnja samouprave koje je prihvatio UN, i dalje je naša zadaća, i mi ćemo je provoditi. - Tisak je navodio primjedbe francuskog zapovjedništva koje zamjera Bernardu Kouchneru, UN-ovu upravitelju na Kosovu, da je sklon Albancima... = Ti dokumenti koji pripadaju ministarstvu obrane, a bili su potrebni kako bi se objektivno izvijestilo državno zapovjedništvo, ticali su se finih razlika u mišljenju i nisu sadržavali nikakvu osudu političkog pravca... - Ipak je bilo finih razlika... = Dakako da u takvim prilikama postoje fine razlike! Logično je da državno zapovjedništvo o tome bude obaviješteno. Nema neslaganja između vojnih dužnosnika KFOR-a - bilo da je riječ o francuskim časnicima, o njemačkom generalu koji je sada zapovjednik ili o čitavom stožeru - i UN-ova predstavnika. - Koje su zadaće europske obrane koja se u ovom času stvara? Želi li Europa postati velesila nalik na Sjedinjene Države? = Kada je riječ o područnim krizama, kao što je slučaj s Kosovom, razumljivo je da se u sklopu Sjevernoatlantskog saveza Sjedinjene Države, koje imaju puno drugih obveza izvan Europe, ne trebaju tako jako zalagati, kao što su primjerice činile u doba zračnih napadaja. Europljani pak shvaćaju da su se danas, za razliku od životne pogibelji s kojom su bili sučeljeni u vrijeme Varšavskog pakta, našli pred područnim, europskim krizama koje ih se puno više tiču i koje su u njihovu djelokrugu odgovornosti. Dakle, Europska je unija trebala dobiti svoje snage. Zašto je to sada moguće, a nije bilo moguće prije? Ne želim umanjivati zasluge glavnih sudionika, čiji sam skromni dio, koji sada rade na izgradnji europske obrane; no naši prethodnici nisu to mogli učiniti prije jer su strateške i povijesne prilike bile potpuno drugačije. Danas je dokazan utjecaj Europske unije i njezina sposobnost da donosi odluke. U očima samih Eurpljana, euro je bio dokaz da oni mogu svladati zapreke. Oni danas imaju puno više zajedničkih vrijednosti i zadaća koje trebaju braniti, nego prije dvadeset ili trideset godina. Povrh toga, više naših država i naših naroda promijenili su mišljenje o toj temi. Britanci koji su prije nekoliko godina bili suzdržani, iskoristili su promjenu vlade 1997. Mogu reći da će u sljedećem desetljeću biti riječi o zajedničkim snagama o kojima će se države slobodno dogovarati i o kojima će međusobno odlučivati. O slanju postrojba neće se odlučivati kvalificiranom većinom, već na temelju političkih odluka koje će se zajednički donositi. Takav sustav neće imati snagu američkog sustava, ali će ipak značiti promjenu svjetske ravnoteže."