CH 18. III.-NZZ-PUTIN

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 18. III. 2000. Putin - marioneta ili gospodar u Kremlju? "Po svim ispitivanjima mišljenja, utrka za izbor ruskog predsjednika odavno je već otrčana. Čini se da nitko više ne dvoji da će krajem idućega tjedna Vladimir Putin kojega je posljednjeg dana protekle godine Jeljcin imenovao svojim privremenim nasljednikom, solidnom većinom biti izabran za ruskoga državnoga poglavara. Ipak se ne zna hoće li Putin kremaljsku krunu dobiti već u prvom krugu ili će morati ući u drugi krug. Neusporedivo su neodređeniji odgovori na pitanja kojim će smjerom poslije izbora krenuti još prije osam mjeseci zapravo nepoznati Putin i što izbornici od njega zapravo očekuju. O tom potonjem pitanju nedavno je ruski tjednik 'Moskovskije novosti' proveo veće ispitivanje mišljenja. Došao je do sljedećeg rezultata koji zbog razvidno nacionalističkog tona u ruskoj javnosti u stanovitoj mjeri iznenađuje: najveća skupina (38 posto) ispitanika očekuje (ili se nada) da će Putin Rusijom vladati po zapadnom uzoru. Daleko manja skupina (25 posto) računa da će zemlju voditi na svoj način. Skoro 30 posto ispitanih nisu znali odgovor. Ta nesigurnost ne čudi, jer su Putinove dosadašnje izjave i djela puni protuslovlja. Tako se s jedne strane očituje za demokraciju, govori o jakoj, djelotvornoj državi i 'diktaturi zakona'. No kako se ta načela podudaraju sa samovoljnim ukazom koji njegovog prethodnika Jeljcina štiti od bilo kakvoga kaznenog progona? I kako se obveza državnopravnosti slaže sa spomen-pločom koju je osobno potaknuo Putin, dugogodišnjem glavaru sovjetske tajne službe Andropovu na glavnom pročelju zloglasne središnjice KGB-a Lubjanki? Tamo su pod komunističkom vladavinom mučeni bezbrojni nevini uhićenici. Nemali broj neistomjšljenika nestao je u psihijatrijskim klinikama zbog Andropova koji je sad pod Putinom ponovno stekao čast. Novoga kremaljskog poglavara prosuđivati po njegovim vlastitim riječima i manifestima nema smisla. Važna su djela. A tu treba ustvrditi da je Putinovo dosadašnje vladanje, najprije kao predsjednika vlade a zatim kao privremenog predsjednika, skoro isključivo obilježeno drugim ratom protiv Čečenije. Tom ratu s jedne strane zahvaljuje svoju začudnu popularnost. S druge strane unatoč stalnim obećanjima ruskih generala, još nije uspio malu kavkasku republiku posve staviti pod nadzor. Žilavi čečenski gerilski borci Putinu će još dugo stvarati teškoće. Utoliko više što se s njegove strane - unatoč svim obećanjima inozemnim posjetiteljima - još uvijek ne može otkriti nikakav znak političkog rješavanja čečenskog problema. Drugi središnji ispit za Putinove kvalitete pogađa njegov odnošaj prema tako zvanim oligarsima, dakle skupini onih ruskih velenovčara koji su se uglavnom dvojbenim metodama domogli razgranatih industrijskih, bankarksih i medijskih konglomerata. Neki od njih ne skrivaju svoje manipulativne utjecajne mjere na političke i kadrovske odluke u vladajućem aparatu. Slovi kao poznata stvar da je poimence industrijski medijski mogul Boris Berezovski imao svoje prste u brzom usponu bivšeg agenta KGB-a Putina na čelo Kremlja. Tu tezu zastupa i američko-mađarski novčar George Soros, o kojemu je ovih dana 'Moscow Times' objavio dugačko izvješće o njegovim praktičnim iskustvima s postkomunističkom Rusijom. Soros je preko svoje čovjekoljubive zaklade 'Otvoreno društvo' dao na raspolaganje milijune dolara za projekte unaprijeđenja građanskoga društva u moskovskom carstvu a osim toga u velikom stilu ulagao u ruska velika poduzeća. U oba područja Soros je došao u blizak dodir s 'oligarhom' Berezovskim. Na temelju svojih iskustava opisuje ga kao bezobzirnoga egoističnoga i stoga izopačenog moćnika koji nije uspio svoje pothvate postaviti na besprijekorne državnopravne temelje. Stoga se njegova jedina prigoda za politički i gospodarski opstanak sastoji u tomu da se po mogućnosti očuvaju oni koruptivni odnosi u Rusiji preko kojih je došao do bogatstva i moći. Do sličnog zaključka došao je i stručnjak za Rusiju Lee Wolosky u članku 'Foreign Affairs' o lošoj ulozi onih 'oligarha' koji su mafijaškim metodama došli do ključnih položaja u ruskoj naftnoj industriji, najvažnijem izvoru prihoda u zemlji. Njihovi mutni poslovi toliko su razorni, jer zastrašuju ili rastjeruju ozbiljne strane ulagače koji su žurno potrebni ruskom gospodarstvu za dugoročni razvitak. Rješenje ruskih problema dakako od početka nije bilo, kako Soros naivno vjeruje, u velikodušnoj novčanoj pomoći državi od strane Zapada. Rusiji načelno ne nedostaje kapital - inače se ne bi mjesečno prenosilo u inozemstvo oko 1,5 milijarde dolara. Ono što nedostaje, ponajprije je u krugu državne i gospodarske vlasti volja da se u pravnu jednakost i pravnu sigurnost ne zaklinju samo kao u krasne ciljeve, nego da ih dosljedno provode u djela. Stari prorok Aleksandar Solženjicin u jednom je interviewu izrazio nadu da se Putin kao dinamičan političar neće zadovoljiti 'ulogom marionete' Jeljcinove obitelji i s njom povezanih 'oligarha' koji su ga zbog osiguranja vlastitih povlastica uzdigli na kremaljsko prijestolje. No do sada se od takve emancipacije ništa nije vidjelo. Poznato je samo da je Putin ukinuo mjesto Jeljcinove kćeri Tatjane kao savjetnice i da je bivšem kremaljskom šefu uprave Borodinu - protiv kojega se u Švicarskoj vodi istraga zbog sumnje u pranje novca - dao drugi položaj. Uvjerljivo razgraničenje od Jeljcinova klana i moćnika kalibra Berezovskoga, to još ni iz daleka nije. Oni koji se ovih dana nađu u Rusiji, uza sve tužbalice zbog samovolje, podivljalosti i društvovne nesigurnosti, uopće ne stječu dojam da je to beznadna zemlja. Za razliku od Solženjicinova mišljenja, proteklih 15 godina velikog preokreta od zatvorene jednostranačke dikature u barem donekle pluralističko društvo nisu bile izgubljene godine. Pokrenulo se razmišljanje mnogih Rusa, poglavito mlađeg naraštaja o važnim gospodarskim povezanostima i smislu državnopravnih pravila. Unaprijeđenju takvog razvitka Zapad može puno pridonijeti. Ne na posljetku i dosljednim nadgledanjem i sprječavanjem onih transakcija sa Zapadom bez kojih se mutni poslovi milijunskih vrijednosti korumpiranih dužnosnika i beskrupuloznih 'oligarha' uopće ne bi mogli odvijati" - piše novinar lista R. M.