FRANCUSKA-L'EXPRESS OD 16.3.00.SFOR I RATNI ZLOČINCI U BH

FRANCUSKA L'EXPRESS 16. III. 2000. Lov na ratne zločince "Operacija Westar. Naziv šifre označuje cilj: zapadni Mostar. Točnije, četiri zgrade u kojima se, navodno, događaju 'radnje nespojive s provedbom daytonskih sporazuma'. Ukratko, tajne baze hrvatskih tajnih služba. 14. listopada 1999., u 9 sati i 10 minuta, četiri zgrade istodobno opkoljuje više desetaka vojnika, uglavnom Francuza, iz SFOR-a, NATO-ovih snaga u Bosni. Sjedinjene Države moraju osigurati posebne postrojbe za 'otvaranje vrata', no zahtjev za pojačanjem zatražen od Washingtona odbijen je, a američke su se posebne snage povukle iz pothvata. Tog se dana sve - ili gotovo sve - događalo bez grubosti. Kada je riječ o plijenu, on nadmašuje sva očekivanja. Tri mjeseca kasnije, NATO-ovi su stručnjaci uspjeli iskoristiti tek četvrtinu od petsto tisuća stranica zaplijenjenih dokumenata. Vojnici SFOR-a također su zaplijenili oko pet tisuća pornografskih fotografija namijenjenih ljubiteljima - i usputnom popunjavanju tajnih računa - kao i gotovo dvjesto lažnih kreditnih i telefonskih kartica. Među zaplijenjenim dokumentima, neki se tiču tajnih pothvata sa šifriranim nazivima Grom i Munja, prema kojima su se istražitelji Međunarodnog kazenog suda iz Den Haaga (ICTY) trebali staviti pod nadzor. 'Ozvučuju' se njihove hotelske sobe, ubacuju se u njihovo okružje; hrvatski se agenti zapošljavaju kao prevoditelji i vozači. Drugi dokumenti svjedoče kako je desetak ratnih zločinaca promijenilo zanimanje i postalo vođama mafijaških organizacija. U svemu, 68 tih zločinaca mora danas na ICTY-ju odgovarati za ratne ili za zločine protiv čovječnosti. Njihova su imena na popisu 'traženih osoba' koji je dobro poznat među vojnicima SFOR-a. No postoji i drugi, tajni popis s tridesetak imena, kako ne bi izazivala sumnju. Od 68 službeno optuženih, uhićeno je već 39. Zadnji je Dragoljub Prcać, bosanski Srbin, drugi čovjek iz logora u Omarskoj. Neki su već osuđeni, poput hrvatskog generala Tihomira Blaškića koji je kažnjen s 45 godina zatvora. Nekima se sudi u domovini, pa su tako pošteđeni od međunarodnog progona. Dvadesetak drugih otišlo je iz bivše Jugoslavije kako bi se na njih zaboravilo. Napokon, manji je dio našao sklonište u Srbiji. Kada je riječ o ostalima, kojih je zacijelo desetak, oni još tajno žive u Bosni. 'Oni više nikada neće imati mira, međunarodna im zajednica neće dati da predahnu sve dok i zadnji ne bude smješten u ćeliju koja ga očekuje', kaže u Sarajevu časnik SFOR-a. NATO je zbog njih morao naučiti novi zanat: hajku za zločincima. Premda su istrage općenito očajno spore, pothvati su ponekad munjeviti. (...) U tom lovu na ratne zločince, ruku pod ruku rade Francuzi i Nijemci, razmjenjujući podatke i ljude. Svaki slučaj traži u prosjeku šest mjeseci rada, od prvih sumnja do zadnjeg zelenog svjetla koje daje glavni tajnik NATO-a u Bruxellesu i glavni zapovjednik. Identifikacija može biti opasna. Tako je u Foči bilo barem dvadeset osoba s prezimenom Vuković, od čega desetak s imenom Zoran. Nekoliko dana nakon završetka sukoba, Amerikanci su na jednom nadzornoj točki pustili Radovana Karadžića da utekne. Za Carlu del Ponte, glavnu tužiteljicu ICTY-ja, on je prvi na popisu. No njegova je optužnica nepotpuna, a čovjek koji se priviknuo na tajnovitost, i dalje je nedostupan. U njegovu sjedištu na Palama, odlasci i dolasci njegovih osobnih čuvara pozorno se prate, kao i kretanje crnih Mercedesa i raspored njegovih obiteljskih slavlja. 'Nećemo ga pustiti, kaže u Mostaru general de Monchy, drugi čovjek SFOR-a i zapovjednik međunarodne divizije Jug-Istok koji žali zbog 'medijskog pritiska' koji drži 'kontraproduktivnim'. A general Ratko Mladić? 'Not shown', kako kažu Amerikanci. Nije odavno viđen, možda je u tajnosti pobjegao u Bjelorusiju...", piše Pierre Babey.