FR-BL-IT-diplomati-Organizacije/savezi-Diplomacija-Parlament FR-LIBERATION 16.3.O PRODIJU FRANCUSKALIBERATION16. III. 2000.Prodi kojega ne vole i ne podupiru"Navršila se točno godina dana otkako je 16. ožujka 1999.(...) Jacques Santer
podnio zajedničku ostavku dvadesetoro europskih povjerenika. Predsjednik Povjerenstva nije tada imao velikog izbora. Glavne su političke skupine u Europskom parlamentu najavile da će kazniti Povjerenstvo nakon objavljivanja mučnog izvješća koje je sačinio 'odbor neovisnih stručnjaka'. Ovaj je potvrdio optužbe o prijevari, pronevjerama i lošoj upravi Povjerenstva o čemu su glasila izvješćivala već nekoliko mjeseci.Želeći što prije ukloniti tragove institucijskog potresa, šefovi država i vlada odlučuju na susretu na vrhu u Berlinu, koji je održan 24. i 25. III., da Luksemburžanina zamijene bivšim predsjednikom talijanske vlade Romanom Prodijem. Dobar izbor, budući da je taj kršćanski demokrat za nekoliko mjeseci uspio pripremiti svoju zemlju za euro. Čovjeka su odmah prikazali kao 'spasitelja' Unije, onoga koji će očistiti Augijeve štale i pokrenuti izgradnju Europe koja je počela zapinjati.Godinu dana kasnije, glasila i političari koji su ga hvalili,
FRANCUSKA
LIBERATION
16. III. 2000.
Prodi kojega ne vole i ne podupiru
"Navršila se točno godina dana otkako je 16. ožujka 1999.(...)
Jacques Santer podnio zajedničku ostavku dvadesetoro europskih
povjerenika. Predsjednik Povjerenstva nije tada imao velikog
izbora. Glavne su političke skupine u Europskom parlamentu
najavile da će kazniti Povjerenstvo nakon objavljivanja mučnog
izvješća koje je sačinio 'odbor neovisnih stručnjaka'. Ovaj je
potvrdio optužbe o prijevari, pronevjerama i lošoj upravi
Povjerenstva o čemu su glasila izvješćivala već nekoliko mjeseci.
Želeći što prije ukloniti tragove institucijskog potresa, šefovi
država i vlada odlučuju na susretu na vrhu u Berlinu, koji je održan
24. i 25. III., da Luksemburžanina zamijene bivšim predsjednikom
talijanske vlade Romanom Prodijem. Dobar izbor, budući da je taj
kršćanski demokrat za nekoliko mjeseci uspio pripremiti svoju
zemlju za euro. Čovjeka su odmah prikazali kao 'spasitelja' Unije,
onoga koji će očistiti Augijeve štale i pokrenuti izgradnju Europe
koja je počela zapinjati.
Godinu dana kasnije, glasila i političari koji su ga hvalili,
sustavno mu ruše ugled. Kao i uvijek, znak za početak svađe dao je
anglosaksonski tisak, a napose 'Financial Times' i 'Economist'.
Zaslužuje li Prodi toliku sramotu? U to možemo sumnjati.
Dakako, počinio je pogrješke, ali to nije dovoljno da ga se osudi
nakon šest mjeseci djelotvorne vladavine. Njegova je najveća
pogrješka bila što je krivo procijenio narav svoje dužnosti: čim su
ga petnaestorica imenovala, on obznanjuje da je Povjerenstvo
'vlada' čiji je on premijer. Dakle, želi svoju dužnost 'učiniti
predsjedničkom', poglavito kada od svojih povjerenika traži pisanu
ostavku i kada Povjerenstvo raspoređuje na četiri kraja Bruxellesa
kako bi povjerenici sjedili sa svojim službama, poput državnih
ministara. Problem je što, kako primjećuje jedan od najboljih
promatrača europskog života koji nije htio otkriti identitet,
'Povjerenstvo nije 80 posto vlada, a 20 posto povjerenstvo za
planiranje. Upravo suprotno.' Odatle i nekoliko velikih krivih
poteza, poput poziva koji je Prodi u siječnju uputio pukovniku
Gadafiju da posjeti Bruxelles, koji je morao odmah povući kako bi
utišao srdžbu u vladama. No Prodijev se glavni problem zove Ricardo
Levi: njegov službeni predstavnik koji je tu dužnost već obavljao
dok je ovaj bio premijer. On još nije shvatio da je njegova uloga
uglavnom tehničke naravi. Njegovo nepoznavanje tema čini njegova
priopćenja - dakle priopćenja Povjerenstva - nesigurnima,
zbrkanima i nejasnima.
No sve to nije jako važno. Jer, sve do sada, Prodi je odgovarao
svojom nazočnošću na važnijim susretima: uz njegov je poticaj
europsko izvršno tijelo prihvatilo ambiciozno stajalište o
međuvladinoj konferenciji zaduženoj za reformu europskih ustanova
(CIG), kao i za proširenje, rješavanje turskog pitanja, reformu
Povjerenstva itd.
U stvari, prečesto njegovi preziratelji zaboravljaju jednu
sitnicu: samo Povjerenstvo ne može ništa učiniti. Unija može biti
jaka samo ako to žele vlade - one na koncu odlučuju. Istina,
jednadžba je još jednostavnija: dovoljno je da francusko-njemački
motor radi punom parom kako bi Europa išla naprijed. No, bez njega
sve staje. Što je mogao učiniti Jacques Delors bez jake potpore
Francoisa Mitterranda i Helmuta Kohla? Ništa. No danas ni Pariz ni
Berlin nemaju predodžbu o Europi. Lionel Jospin i Gerhard Schroeder
ne misle ništa o Uniji, brinu se za dijete koje nisu ni rodili ni
odgajali. A Jacques Chirac razmišlja samo o svom ponovnom izboru.
Uzalud se traži zajedničko francusko-njemačko stajalište o CIG-u i
o skorom susretu na vrhu u Lisabonu. Dakle, dobro je napadati
Prodija kako bi se prikrile šuplje misli europskih čelnika, napose
Francuza i Nijemaca. Prodi za to ne može biti odgovoran", iz
Bruxellesa izvješćuje Jean Quatremer.