O SVESTRANOSTI HRVATSKOGA POVJESNIČARA VJEKOSLAVA KLAIĆA

ZAGREB, 15. ožujka (Hina) - Ime najplodnijega hrvatskog povjesničara Vjekoslava Klaića mnogima je dobro poznato, pa ipak može se reći da je taj velikan hrvatske povijesti dosta zaboravljen. Tim je riječima Josip Milić počeo svoje večerašnje predavanje kojemu je cilj bio upoznati slušateljstvo s Klaićevom svestranošću i njegovim djelovanjem, među ostalim, i kao učitelja, srednjoškolskoga i sveučilišnoga profesora, glazbenika, geografa, književnika, neumorna putnika-istraživača, rektora Sveučilišta u Zagrebu, počasnoga doktora Praškoga sveučilišta, potpredsjednika Matice hrvatske i doživotnoga potpredsjednika Hrvatskoga glazbenog zavoda. #L# Predavanje pod naslovom "Život i djelo Vjekoslava Klaića" održano je u Zagrebu uz 150. obljetnicu rođenja i 70. obljetnicu Klaićeve smrti. Priređeno u okviru redovite mjesečne tribine Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (HKDPD), predavanje je bilo popraćeno s nekoliko Klaićevih skladbi u izvedbi Zagrebačkoga baroknog tria. Vjekoslav Klaić rođen je u 21. lipnja 1849. u Garčinu. Njegova majka, podrijetlom Njemica, umrla je kada su Klaiću bile tek tri godine, što je u velikoj mjeri odredilo život toga "čuda od djeteta", rekao je Milić. Budući mu je otac bio učitelj, Klaić je dijelio sudbinu djece učitelja koji su u to doba često premještani. Tako je već s četiri godine krenuo u pučku školu u Varaždinu, a s osam godina počeo je pohađati gimnaziju. Klaićev se otac ponovno oženio i 1860. premješten je u Zagreb, ali dolazak u Zagreb nije za mladoga Klaića počeo sretno, jer ga je otac 1861. smjestio u dom. Zahvaljujući pomoći Jurja Posilovića, Klaić završava 1865. klasičnu gimanaziju, nakon čega počinje studirati teologiju koju napušta nakon dvije godine, a 1868. odlazi na studij povijesti i zemljopisa u Beč. Svo vrijeme školovanja Klaić se aktivno bavio glazbom, pa tako i za vrijeme studija teologije kada je osnovao zbor i orkestar, za koji je, rekao je Milić, vezana i jedna zanimljivost. Taj je zbor, dometnuo je, prvi u Zagrebu izveo koračnicu "U boj, u boj!" Ivana pl. Zajca, a koju tada u Zagrebu nisu htjeli izvesti u kazalištu i filaharmoniji. Milić je iznio brojne detalje o različitim područjima Klaićeva djelovanja, među kojima i one vezane za sveučilišnu službu Vjekoslava Klaića i njegovo obnašanje dužnosti rektora Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 1902./1903. Ta godina rektorske službe bila je, po Klaićevim riječima, najteža godina u njegovu životu. Iako je 1906. Klaić umirovljen i napušta Sveučilište, na njega se vraća već 1908. i na njemu ostaje sve do trajnoga umirovljenja 1922. Vjekoslav Klaić umro je 1. srpnja 1928. Na vijest o Klaićevoj smrti, podsjetio je na kraju Josip Milić, teško ranjeni Stjepan Radić obratio se Klaićevoj obitelji i štovateljima riječima suosjećanja "duboko tronut pred odrom ponajvećeg hrvatskog historika, a valjda najneumornijeg, najsvjestranijeg i najustrajnijeg javnog radnika na hrvatskoj kulturnoj njivi i u čitavom hrvatskoj javnom životu". (Hina) ip gk