YU-E-KRIZA-Oružani sukobi-Politika ŠP-EL PAIS-14.3.-KOSOVSKI BRODOLOM ŠPANJOLSKAEL PAIS14. III. 2000.Kosovski brodolom"Posljednjih su se dana čule brojne vijesti o katastrofalnoj situaciji na Kosovu. Kofi Annan je proglasio
neprihvatljivim potpuni nedostatak nadzora koji tamo vlada. General Klaus Reinhardt, šef KFOR-a, upozorio je da će prekinuti prolaz oružja i albanskih ekstremista na druga područja južne Srbije. Nedavni napad u Mitrovici, u kojemu je ranjeno četrdesetak osoba, od toga 16 francuskih vojnika, naglašava svu nasilnost sukoba. Bernard Kouchner, šef UNMIK-a, zatražio je od Vijeća sigurnosti da točno odredi njegove ovlasti kako bi mogao zaustaviti rasulo u zemlji. Prema Povjerenstvu UN-a za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji i prema OESS-u, od jeseni 1999. traje etničko čišćenje pripadnika nealbanskih naroda tijekom kojega su nestali Srbi, Romi i Bosanci što su živjeli na tom području. A mora se upozoriti i na sve jaču dominaciju mafije i upornu hegemoniju OVK, koja se službeno raspustila, ali je ostala neobično aktivna u okviru Narodnog pokreta i Zaštitnih snaga Kosova.Stara mržnja Srba i Kosovara, koju je beogradska mahnitost godinama
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
14. III. 2000.
Kosovski brodolom
"Posljednjih su se dana čule brojne vijesti o katastrofalnoj
situaciji na Kosovu. Kofi Annan je proglasio neprihvatljivim
potpuni nedostatak nadzora koji tamo vlada. General Klaus
Reinhardt, šef KFOR-a, upozorio je da će prekinuti prolaz oružja i
albanskih ekstremista na druga područja južne Srbije. Nedavni
napad u Mitrovici, u kojemu je ranjeno četrdesetak osoba, od toga 16
francuskih vojnika, naglašava svu nasilnost sukoba. Bernard
Kouchner, šef UNMIK-a, zatražio je od Vijeća sigurnosti da točno
odredi njegove ovlasti kako bi mogao zaustaviti rasulo u zemlji.
Prema Povjerenstvu UN-a za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji i
prema OESS-u, od jeseni 1999. traje etničko čišćenje pripadnika
nealbanskih naroda tijekom kojega su nestali Srbi, Romi i Bosanci
što su živjeli na tom području. A mora se upozoriti i na sve jaču
dominaciju mafije i upornu hegemoniju OVK, koja se službeno
raspustila, ali je ostala neobično aktivna u okviru Narodnog
pokreta i Zaštitnih snaga Kosova.
Stara mržnja Srba i Kosovara, koju je beogradska mahnitost godinama
potpirivala, dosegla je svoj najviši stupanj: za Srbe nema nedužnih
Kosovara, a za njih su svi Srbi ubojice. Uz takve pretpostavke ne
može funkcionirati tranzicijsko vijeće sastavljeno od
predstavnika svih naroda koje je zamislio Kouchner. Kao što se ne
može ni izbjeći radikalizam stranaka inspiriranih OVK-om koji
nadjačava umjerena stajališta Demokratskoga saveza Kosova. Tako da
višeetničko Kosovo zbog kojeg je izbio rat više nije nemoguće nego
postaje nezamislivo. Jesmo li i mi odgovorni za taj brodolom?
Činjenice pokazuju da jesmo. Prvo, rat na Kosovu posljedica je
raspada bivše Jugoslavije koji su nezaustavljivo pokrenuli
Njemačka i Vatikan kad su odmah priznali Hrvatsku i Sloveniju ne
riješivši prije toga problem manjina - srpske u Hrvatskoj i
hrvatske i srpske u Bosni, itd. Umjesto da predvidimo neizbježno
nasilje i preventivno interveniramo, od tog nas trenutka naše
posrtanje i toleriranje pokolja Srba u Hrvatskoj i bosanskog
genocida od srpske ruke prisiljavaju prihvatiti svakodnevnu
sramotu na Balkanu i uništenje svakog mogućeg suživota.
Na Kosovu se povijesno neprijateljstvo Srba i Kosovara te agresije
prvih nad drugima, pojačavaju 1997.-98. s uspjesima OVK koji
uspijeva pod svoju kontrolu staviti 40 posto Kosova i tako izazvati
brutalnu reakciju srpskih sigurnosnih snaga i paravojnih skupina.
No dokazano je da su povlačenje promatrača OESS-a i početak
bombardiranja bili uzrokom stravične eskalacije srpske represije i
seoba stanovnika. Je li bilo moguće drukčije rješenje? Minuciozna
Chomskyjeva usporedba rezolucije srpske narodne skupštine 23.
ožujka 1999. i sporazuma potpisanog u Rambouilletu, posebno aneksa
B, pokazuje da su SAD odlučile da je NATO u ratu.
Što se danas može učiniti? Rješenje problema samog Kosova uklapa se
u okvir globalnoga sporazuma za cijelu zonu. Polazište tog
sporazuma mora biti Pakt o stabilnosti za Balkan koji su u lipnju u
Sarajevu lansirali predsjednici europskih država i vlada. On se
mora temeljiti na obnovi tog područja, za njegovu se provedbu mora
odvojiti obećanih 5 i pol milijardi eura i mora biti konkretiziran
uz pomoć sporazuma o udruživanju, za svaku zemlju posebno. Ti će
uvjeti omogućiti najprije političku i gospodarsku stabilizaciju
te, dugoročno, uključivanje tog područja u Europsku uniju. Sve
zemlje, posebno Kosovo i Crna gora, ali i Bosna - gdje su daytonska
obećanja doživljena kao prijevara - moraju hitno obuzdati svoje
demone, nadvladati kaos i izliječiti se od mržnje", piše Jose
Vidal-Beneyto.