ŠP-EL PAIS-14.3.-KOSOVSKI BRODOLOM

ŠPANJOLSKA EL PAIS 14. III. 2000. Kosovski brodolom "Posljednjih su se dana čule brojne vijesti o katastrofalnoj situaciji na Kosovu. Kofi Annan je proglasio neprihvatljivim potpuni nedostatak nadzora koji tamo vlada. General Klaus Reinhardt, šef KFOR-a, upozorio je da će prekinuti prolaz oružja i albanskih ekstremista na druga područja južne Srbije. Nedavni napad u Mitrovici, u kojemu je ranjeno četrdesetak osoba, od toga 16 francuskih vojnika, naglašava svu nasilnost sukoba. Bernard Kouchner, šef UNMIK-a, zatražio je od Vijeća sigurnosti da točno odredi njegove ovlasti kako bi mogao zaustaviti rasulo u zemlji. Prema Povjerenstvu UN-a za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji i prema OESS-u, od jeseni 1999. traje etničko čišćenje pripadnika nealbanskih naroda tijekom kojega su nestali Srbi, Romi i Bosanci što su živjeli na tom području. A mora se upozoriti i na sve jaču dominaciju mafije i upornu hegemoniju OVK, koja se službeno raspustila, ali je ostala neobično aktivna u okviru Narodnog pokreta i Zaštitnih snaga Kosova. Stara mržnja Srba i Kosovara, koju je beogradska mahnitost godinama potpirivala, dosegla je svoj najviši stupanj: za Srbe nema nedužnih Kosovara, a za njih su svi Srbi ubojice. Uz takve pretpostavke ne može funkcionirati tranzicijsko vijeće sastavljeno od predstavnika svih naroda koje je zamislio Kouchner. Kao što se ne može ni izbjeći radikalizam stranaka inspiriranih OVK-om koji nadjačava umjerena stajališta Demokratskoga saveza Kosova. Tako da višeetničko Kosovo zbog kojeg je izbio rat više nije nemoguće nego postaje nezamislivo. Jesmo li i mi odgovorni za taj brodolom? Činjenice pokazuju da jesmo. Prvo, rat na Kosovu posljedica je raspada bivše Jugoslavije koji su nezaustavljivo pokrenuli Njemačka i Vatikan kad su odmah priznali Hrvatsku i Sloveniju ne riješivši prije toga problem manjina - srpske u Hrvatskoj i hrvatske i srpske u Bosni, itd. Umjesto da predvidimo neizbježno nasilje i preventivno interveniramo, od tog nas trenutka naše posrtanje i toleriranje pokolja Srba u Hrvatskoj i bosanskog genocida od srpske ruke prisiljavaju prihvatiti svakodnevnu sramotu na Balkanu i uništenje svakog mogućeg suživota. Na Kosovu se povijesno neprijateljstvo Srba i Kosovara te agresije prvih nad drugima, pojačavaju 1997.-98. s uspjesima OVK koji uspijeva pod svoju kontrolu staviti 40 posto Kosova i tako izazvati brutalnu reakciju srpskih sigurnosnih snaga i paravojnih skupina. No dokazano je da su povlačenje promatrača OESS-a i početak bombardiranja bili uzrokom stravične eskalacije srpske represije i seoba stanovnika. Je li bilo moguće drukčije rješenje? Minuciozna Chomskyjeva usporedba rezolucije srpske narodne skupštine 23. ožujka 1999. i sporazuma potpisanog u Rambouilletu, posebno aneksa B, pokazuje da su SAD odlučile da je NATO u ratu. Što se danas može učiniti? Rješenje problema samog Kosova uklapa se u okvir globalnoga sporazuma za cijelu zonu. Polazište tog sporazuma mora biti Pakt o stabilnosti za Balkan koji su u lipnju u Sarajevu lansirali predsjednici europskih država i vlada. On se mora temeljiti na obnovi tog područja, za njegovu se provedbu mora odvojiti obećanih 5 i pol milijardi eura i mora biti konkretiziran uz pomoć sporazuma o udruživanju, za svaku zemlju posebno. Ti će uvjeti omogućiti najprije političku i gospodarsku stabilizaciju te, dugoročno, uključivanje tog područja u Europsku uniju. Sve zemlje, posebno Kosovo i Crna gora, ali i Bosna - gdje su daytonska obećanja doživljena kao prijevara - moraju hitno obuzdati svoje demone, nadvladati kaos i izliječiti se od mržnje", piše Jose Vidal-Beneyto.