ES-IZBORI-Politika ŠP-ABC-14.3.-NOVO DOBA U ŠPANJOLSKOJ ŠPANJOLSKAABC14. III. 2000.Novo doba u Španjolskoj"Demokracije omeđuju svoju povijest međašima koji se pojavljuju katkada neočekivano. Španjolska je u nedjelju zakoračila u novo
doba, a mi Španjolci to nismo ni primijetili. Anglosaksonci su nas morali upozoriti da je naša zemlja ušla u 'novo zlatno doba' ('The Economist') pa da u svome domu primijetimo puls naroda. 'Vaša zemlja - Španjolska - korjenito se promijenila na bolje', tvrdi spomenuti britanski list, dok se zbunjena ljevica, uništena i zastarjela, vraćala u osamdesete s porukom nerazumljivom društvu koje je bilo uvjereno da ga slobodno vodi demokratska desnica što je potpuno prihvatila legitimnost koju su joj burni događaji u ovom stoljeću, kao teško i nepravedno nasljeđe, pokušali uskratiti. 'Napredne snage' nisu pozorno pročitale članak Jean-Francoisa Revela u ABC-u: 'Španjolska je ostvarila dvostruku pobjedu, protiv frankizma i njegova nasljeđa i protiv komunističke ljevice.'. Ali autor 'Velike postaje' podupire, osim toga, i drugu tezu bez koje se ne može razumjeti razlog zašto je Španjolska u nedjelju prešla prag novoga doba: 'Europska intelektualna ljevica odbija izvući sve
ŠPANJOLSKA
ABC
14. III. 2000.
Novo doba u Španjolskoj
"Demokracije omeđuju svoju povijest međašima koji se pojavljuju
katkada neočekivano. Španjolska je u nedjelju zakoračila u novo
doba, a mi Španjolci to nismo ni primijetili. Anglosaksonci su nas
morali upozoriti da je naša zemlja ušla u 'novo zlatno doba' ('The
Economist') pa da u svome domu primijetimo puls naroda. 'Vaša
zemlja - Španjolska - korjenito se promijenila na bolje', tvrdi
spomenuti britanski list, dok se zbunjena ljevica, uništena i
zastarjela, vraćala u osamdesete s porukom nerazumljivom društvu
koje je bilo uvjereno da ga slobodno vodi demokratska desnica što je
potpuno prihvatila legitimnost koju su joj burni događaji u ovom
stoljeću, kao teško i nepravedno nasljeđe, pokušali uskratiti.
'Napredne snage' nisu pozorno pročitale članak Jean-Francoisa
Revela u ABC-u: 'Španjolska je ostvarila dvostruku pobjedu, protiv
frankizma i njegova nasljeđa i protiv komunističke ljevice.'. Ali
autor 'Velike postaje' podupire, osim toga, i drugu tezu bez koje se
ne može razumjeti razlog zašto je Španjolska u nedjelju prešla prag
novoga doba: 'Europska intelektualna ljevica odbija izvući sve
posljedice propasti komunizma', tvrdio je u ovom listu galski
mislilac. Točno povezivanje obje Revelove misli pomoglo bi nam da
razumijemo najnovije i radikalno značenje izbornih rezultata.
Nadvladali smo frankizam, nadvladali smo komunizam kao trajne
španjolske fetiše.
Ako je razorna socijalistička pobjeda 1982. pretpostavljala smrt
prijelaza u demokraciju u strogom smislu i inaugurirala razdoblje
zrelosti u dopuštanju sloboda, koju je poslije jeftino prodao
socijalizam brkajući vladanje sa zapovijedanjem, pobjeda Aznarova
PP-a obilježava drugi veliki povijesni korak: većinski izbor
gospodarsko-društvene i političke reforme i ponovni početak obnove
nacionalne svijesti u Španjolskoj. Španjolci, pa čak i oni koji su
to napravili slučajno, ne poduprijevši lijevu koaliciju, dali su
novim vladarima jasnu zapovijed: nastaviti reforme u ritmu
započetom 1996. i pokušati iskoristiti centrifugalne
teritorijalne sklonosti koje, zarobljene najiracionalnijim
europskim nacionalizmom - baskijskim - prijete uspjehu jednoga od
najsavršenijih postignuća Ustava iz 1978. koji na svojoj prvoj
stranici jamči 'autonomiju nacionalnosti i regija Španjolske' ali
i njihovo jedinstvo.
(...)
Tamo gdje se spojila slabost španjolske ljevice koja se nije
ugledala u britansku i njemačku, s tjeskobom nacionalizma,
reformistički centar dobio je kao terapiju poticaj birača. PP je
danas prisutan u cijeloj državi, otkako su liste centra znatno
ojačale u Baskiji i Kataloniji, dok je ljevica kažnjena u drugim
regijama - na Balearima, u Galiciji, Aragonu i samoj Baskiji i
Kataloniji - u kojima je PSOE teoretizirala o ezoteričnim
federalističkim prijedlozima ili je podcijenila superiornost,
gotovo nedodirljivu, povijesnih i ustavnih vrijednosti u kojima se
spaja nacionalna povezanost. (...) Ljevica općenito, a ne samo ona
koja djeluje u strankama toga ideološkog spektra, sustavno je
podcjenjivala vlastite disidente ne razlikujući one koji su to zbog
srdžbe od onih koji su se povukli na marginu zbog intelektulane
frustracije. I sama ta ljevica, ustoličena u verbalističkom
'gauchismu' šuplje progresije, doživjela je demokratsku
Španjolsku kao neku vrstu stvarnosti okamenjene u zastarjelim
temama koje su beskonačno jamčile navodni moralni autoritet nad
demokratskim španjolskim društvom. Dijagnostičkoj pogrješci
dodali su stratešku kad su pokušali svoju nepokretnost učvrstiti
gomilanjem snaga koje proizlaze iz političkih i ideoloških sredina
koje najviše rastaču nacionalnu cjelinu i koje su u Španjolskoj
napredovale grijane teritorijalnim interesima koji su iskrivili
dubok povijesni i budući smisao Ustava iz 1978.
(...) Ulazak Španjolske u novo doba, koje se izvana imputira samo
gospodarskom napretku i društvenom blagostanju, možda ipak ima
veće značenje, možda ne toliko materijalno koliko moralno. Jer
sloboda je, ponajprije, duša, a tek poslije toga džep", piše Jose
Antonio Zarzalejos, direktor lista.