US 14. III. IHT WOLFENSOHN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. III. 2000. Pogrješno tumačenje pozitivne uloge Svjetske banke "Posljednjih se dana mnogo pisalo o izvješću Meltzerova povjerenstva o međunarodnim financijskim ustanovama, i o njegovu značenju za Svjetsku banku. Dopustite mi da iskoristim ovu prigodu za iznošenje nekih stvarnih problema koje imamo u banci, i da objavimo kako stvari stoje", piše predsjednik Svjetske banke James D. Wolfensohn. "Drago nam je, naravno, što je pitanje ublažavanja siromaštva stiglo na prve stranice novina. Dijelimo želju povjerenstva da svi sudionici učine više u borbi protiv siromaštva, i pozdravljamo sve koji načinju tu tešku temu. Također pozdravljamo poziv povjerenstva na oprost duga, i nadamo se da će uslijediti financijska potpora Kongresa. To je presudno. Ipak, vjerujemo da su neki prijedlozi povjerenstva utemeljeni na pogrješnom tumačenju razvojnih izazova s kojima se danas suočavamo. Siromašni ljudi u zemljama u razvoju bit će gubitnici, provedu li se ti prijedlozi. Kad bi se Svjetska banka potpuno povukla iz Azije i južne Amerike; kad bi prestala posuđivati zemljama s prihodom per capita iznad 4.000 dolara godišnje, ona bi napustila najsiromašnije i odbačene koji žive u tim zemljama. Ulagači iz privatnog sektora ne žele financirati razvoj zdravstva, obrazovanja i drugih potrebnih javnih službi koje ljudi trebaju da bi se izvukli iz siromaštva. Nadalje, ako bi banka prestala posuđivati za borbu protiv korupcije, za poštenu upravu, regulatorne reforme i izgradnju ustanova, ona bi prestala stvarati onu vrst okoliša koji može privući privatne fondove u zemlje koje trenutno primaju malo. Nijedna druga organizacija ne obavlja taj posao u globalnim razmjerima. Presudna snaga Svjetske banke jest njezina sposobnost da uči od zemalja u razvoju u svim regijama svijeta, i da odražava te pouke u svojim političkim savjetima i operacijama i svojim globalnim programima istraživanja. Prema prijedlogu povjerenstva da se ti programi prenesu na regionalne banke za razvoj, naši bi klijenti bili ograničeni na zemlje u Africi, Bliskom istoku, Europi i bivšem Sovjetskom Savezu. To bi potkopalo globalni značaj Svjetske banke upravo u trenutku kad zahtjevi globalizacije pokazuju u suprotnom smjeru. (...) Teret bi najteže pogodio 2,2 milijarde ljudi koji žive na manje od dva dolara dnevno u Aziji i južnoj Americi, budući da banka više ne bi bila uključena u programe u tom području. Morali bismo povući svoju potporu programu za zdravstvenu zaštitu majki u Bangladešu, programu borbe protiv side u Tajlandu, reformi socijalnog osiguranja u Brazilu, reformi financijskog sektora u Meksiku i tako dalje. Prema ostalim preporukama povjerenstva, također bismo se trebali povući iz važnih europskih programa, recimo u Poljskoj. Tamo podupiremo stvaranje tržištu sklonih pravnih i regulatornih okvira, te financijskog sektora i reforme zdravstva. (...) Promijenili smo se, i još se mijenjamo. Do kraja devedesetih, na financijski sektor i socijalni sektor - recimo prosvjetu i zdravstvo - otišlo je oko četvrtine ukupne svote koje je Svjetska banka godišnje posudila, dok se početkom osamdesetih za svaki od tih sektora izdvojilo oko 5% te svote. Ništa od tog se ne vidi u izvješću povjerenstva. Kao ni činjenica da se naša izvedba izrazito poboljšala tijekom proteklih nekoliko godina. Umjesto tog, izvješće dobar dio svojih argumenata temelji na iskrivljenoj uporabi statističkih podataka o djelotvornosti banke. Rasprava je dobrodošla. No potrebno je ispitati preporuke povjerenstva u odnosu na izazove s kojima se svaki dan susrećemo. Na žalost, po tom kriteriju, vjerujem da su mnoge od tih preporuka prilično promašile metu."