FR-LIBERAT.14.3.RAZGOVOR S ESPINOSOM

FRANCUSKA LIBERATION 14. III. 2000. 'Napokon potpuno demokratska država' Francois Musseau razgovarao je s glasovitim političkim kroničarom Emiliom Lamom de Espinosom, profesorom sociologije i direktorom istraživačkog središta Ortega y Gasset u Madridu o pobjedi desnice na parlamentarnim izborima u Španjolskoj: "- Uvijek se govorilo da je Španjolska država 'lijevog centra'. Znači li apsolutna pobjeda PP-a (Narodna stranka, op. prev.) na ovim izborima zaokret? = Nedvojbeno. Otkako postoji demokracija u Španjolskoj, sociopolitička je kultura zemlje uvijek bila vezana uz jak protufrankizam koji je omogućio da se razvije ljevica i lijevi centar. Od 1989. ideološka se rasprava polako pomaknula prema centru. Osim toga, promijenilo se biračko tijelo. Na ovim je izborima 2,5 milijuna mladih koji nisu glasovali na izborima 1996., očitovalo svoje mišljenje. Postoji još jedan odlučujući čimbenik: desnica više ne izaziva strah. G. 1996., lijevi su se birači ujedinili zbog straha od PP-a, stranke koja je nasljednica Allianze Popular, u kojoj prevladava stara frankistička garda. Za četverogodišnje vladavine, Jose Maria Aznar znao je umiriti birače i voditi umjerenu politiku desnog centra. Ta je apsolutna većina PP-a na stanovit način zauvijek zaključila tranziciju, čime je stvorena potpuno demokratska država. - Budući da PP ima većinu u Senatu i u Kongresu i da je vrlo jak na pokrajinskoj i na općinskoj razini, ne postoji li opasnost da se prepusti apsolutnoj vladavini? = Ne vjerujem. Prihvati li politiku 'parnog valjka', izgubit će na sljedećim općim izborima. U ove četiri godine PP je vrlo dobro shvatio da može samo dobiti na izborima odluči li se za umjerenost i dijalog s drugim političkim snagama. Naprotiv, može sve izgubiti odluči li se za revanšizam, za sektaško i drsko ponašanje. Mislim da činjenica da su mu birači povjerili apsolutnu većinu govori o velikoj želji da stranka na vlasti ima slobodne ruke kako se ne bi stalno neugodno osjećala zbog zapreka koje jedni drugima postavljaju. Španjolci su već umorni od zahtjeva pokrajnih nacionalizama. (...) - Kako protumačiti neuspjeh socijalista? = Jednostavno. Za razliku od PP-a, PSOE (Socijalistička radnička stranka Španjolske, op. prev.) još nije provela generacijsku smjenu. Trebao je to učiniti 1996. Umjesto toga, opozvao je vođu kojeg je izabrala borbena baza (Josep Borell, op. ur.) i promaknuo Jaquina Almuniu, ozbiljnog čovjeka koji pripada bivšem čelništvu Felipea Gonzaleza. Kada je riječ o socijalističko-komunističkom dogovoru, bio je to najgori mogući izbor: on je ujedinio dio desnih birača koji su se protivili mogućnosti ulaska komunista u vladu."