US 13. III. WT KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 13. III. 2000. Inkubacija agresije na Kosovu "Zapad je, djelujući preko NATO-a, otišao na Kosovo nakon pokušaja da spriječi Srbiju od masakriranja i izbacivanja Kosovara iz te srpske pokrajine. Sad bivši OVK gradi totalitarni poredak etničkih Albanaca, čija će agresija protiv susjeda pokrenuti nove ratove", pišu Max Singer, upravitelj i jedan od utemeljitelja Instituta Hudson, i Mihajlo Mihajlov, podrijetlom Jugoslaven, viši suradnik u Programu za prijelaz u demokraciju sveučilišta George Washington. "Mnoge su godine albanski Kosovari bili organizirani, a svoj su otpor prema Srbiji pokazivali u sklopu političkoga pokreta koji je ujedinio gotovo sve stanovnike pod umjerenim vodstvom Ibrahima Rugove. Prije nekoliko godina, dok se srpsko tlačenje pojačalo, mnogi su Kosovari izgubili strpljenje, oružane snage OVK-a postale su sve jače, a borba sve nasilnija. Sad se nekadašnji OVK, pod vodstvom dvadesetdevetogodišnjega Hashima Taquija i generala Agima Cekua, koji je nekad bio u Hrvatskoj vojsci, najviše približava instituciji vlasti na području Kosova. Iako službeno raspušten, OVK se samo pretvorio u 'Korpus za zaštitu Kosova' i nastavlja biti jedina organizirana i oružana sila osim KFOR-a, koji je NATO stvorio da podupre UN. OVK ne oklijeva ubijati svoje domaće protivnike i prijeti umjerenim kosovskim vođama poput Adama Demacija i Vetona Suroija. Iako je ideološki smjer OVK-a još nejasan, nema sumnje da je on predan ekstremističkom albanskom nacionalizmu, da mu nije previše stalo do želja većine običnih Kosovara da žive u miru, i da čak katkad sanja da Prištinu učini glavnim gradom svih balkanskih Albanaca. KFOR, međunarodna sila pod vodstvom NATO-a, koji je otišao na Kosovo da zamijeni srpsku vojsku, nije pokušao razoružati OVK (osim teškog topništva kojega i nije bilo puno) i ništa ne poduzima po pitanju nasilja nad civilima. KFOR čak i ne djeluje da bi spriječio etničko čišćenje. Kosovo ponavlja pouku Bosne da podupiranje jednog ekstremnog nacionalizma protiv drugoga ne sprječava etničko čišćenje. Albanski nacionalizam nije nimalo bolji od srpskoga ili hrvatskoga nacionalizma. OVK je udaljio ne samo nekih 200.000 Srba s Kosova već se također pokazao kao albanski, a ne muslimanski, pokret, uklanjanjem desetaka tisuća Turaka i slavenskih Muslimana te možda i 100.000 muslimanskih Cigana s Kosova od prošloga ljeta. Ono s čim se zapadni vođe još nisu suočili opasnosti su kosovske agresije i sposobnost te sitne nedržave da izazove nemire u regiji, nastave li nacionalistički ekstremisti iz OVK nadzirati područje. OVK nije samo loš za Kosovare; on je opasan za one koji su upleteni u Balkan - uključujući Grčku, Tursku i Bugarsku. Opasnost proizlazi iz činjenice da postoje područja u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori, na granici s Kosovom, u kojima veliku većinu stanovništva čine Albanci. Albanci čine gotovo trećinu Makedonije i šestinu Crne Gore. A 70.000 Albanaca predstavlja veliku većinu na malom području Srbije sa sjeverne granice Kosova. Kao što je The Washington Post izvijestio prošloga tjedna, agenti OVK-a već su počinili izazivačka ubojstva srpskih policajaca, u Albancima naseljenom dijelu Srbije, ponavljajući ono što su učinili prije 18 mjeseci kako bi započeli rat na Kosovu. Postoje svi razlozi da se vjeruje kako će iste taktike uporabiti da zapale Makedoniju i Crnu Goru. Moguće je da će unutarnji raskoli među Albancima (među ljevičarima i desničarima, među katolicima, pravoslavcima i muslimanima, među Albancima u Albaniji i onima s Kosova, među onima koji žele živjeti svoj život i ekstremnim nacionalistima) spriječiti Kosovo da izazove previše nevolja. No ako se stvari nastave u smjeru kojim sad idu, čini se vjerojatnijim da će OVK vratiti balkanske ratove na naslovnice zapadnoga tiska. Ono što treba na Kosovu, koje je tehnički i dalje pokrajina Srbije, jest uprava koja održava red i sprječava politiku nasilja i zastrašivanja. To je ono što bi UN trebao osigurati pod postojećim rezolucijama i dogovorima, i to je ono za što se sve vanjske sile zalažu - uključujući Rusiju, Europljane, i Sjedinjene Države. No UN ne čini ono što bi trebao jer Sjedinjene Države i drugi nisu spremni na žrtve kako bi razoružali OVK. Oni radije dopuštaju da civili trpe žrtve. Civili i izgledi za mir žrtvuju se zbog uzaludnih nada da KFOR neće morati preuzeti rizike i gubitke. Stanovništvo Kosova potonulo je na 1,6 milijuna Albanaca i 50.000 Srba. OVK ga nadzire s veoma malim oružanim skupinama. Većina stanovnika uopće nije predana OVK-u (osim radi obrane od Srba). Iako John Locke i John Stuart Mill ne prevladavaju u razgovorima Albanaca na Kosovu, razumno je misliti da je većina Kosovara sklonija privremenoj UN-ovoj upravi koja održava red i pruža temelj za slobodne izbore mjesne vlade nego diktatorskom i nesposobnom OVK-u. Prava UN-ova uprava ostavila bi otvorenim pitanje konačnoga statusa Kosova, o čemu ne treba odlučivati dok stabilnost u regiji ne potraje dovoljno dugo da ekstremni nacionalistički vođe budu smijenjeni širom područja - što se već dogodilo u Hrvatskoj. OVK bi se neko vrijeme borio protiv prisile da postane čisto politička skupina, a budući da je riječ o iskusnim gerilcima i terorističkim borcima, oni bi mogli izazvati žrtve u NATO-u. No bez potpore stanovništva oni ne bi mogli poraziti snage NATO-a. UN mora odlučiti učiniti ono što se od njega očekuje i dovesti policiju koja će obaviti posao uz zaštitu KFOR-a. Stipe Mesić, novi predsjednik Hrvatske, poduzima divovski korak udaljavanja od monopola ekstremnoga nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji. No ne budu li UN i NATO snažno djelovali da spriječe učvršćenje diktatorskog ekstremno nacionalističkog nadzora na Kosovu, zamah koji je on postigao bit će zamijenjen novim krvavim sukobima u Makedoniji i Crnoj Gori, kao i na srpskoj granici."